20
Fri, Sep
9 New Articles

Odžak
Typography

U sklopu kulturne manifestacije "Posavsko kolo" koja se održava već 20. put uz blagdan Velike Gospe svetkovine Marijina uznesenja na nebo u Odžaku je danas 15.8.2019. godine po veoma lijepom ljetnom danu svetu Misu predvodio i propovijedao vlč. Pavao - Pavo Brajinović župnik u Posavskoj Mahali uz sudjelovanje mnoštva vjernika koji su ispunili crkvu i crkveno dvorište kao i koncelebraciji dvadeset svećenika Doborskog i drugih dekanata. Svetoj Misi su se priključile i folklorne skupine koje su poslije podne nastupale u organizaciji HKD Napredak. To je već postala tradiciji da se taj dan u Odžaku sakupi cijela Posavina. Na Veliku Gospu bezbrojne kuće i stanovi ostaju prazni, a Marijini i Božji se pune.

To je neka vrsta preseljenja iz ljudskog u božansko, prijelaz našeg hrvatskog naroda, njegovih vjerničkih i kršćanskih predstavnika iz nemoći ljudskog života u svemoć Božju. To je, zapravo, izlazak iz beznađa i ulazak u nadu. To je spajanje neba i zemlje. Naš posavski narod pamti brojne ratne događaje i pobjede baš za blagdan Velike Gospe. Te su bitke bile dobivene zbog tog blagdana, ili bolje rečeno zbog ONE čiji je to blagdan.

oltar 900

Propovijed vlč. Pave Brajinovića prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre!
 
Sve vas od srca pozdravljam! Radostan sam što danas zajedno možemo slaviti našu nebesku Majku! Počeli smo  sa svetim križem. Digli smo ruku prema gore i spustili je na prsa. Tim činom povezali smo nebo i zemlju, nebesku i zemaljsku crkvu. Onda smo išli na jedno i drugo rame. Tako smo povezali sve one koji žive s jedne i druge strane Save. Tako povezani ujedinimo se kao jedno srce i jedna duša i molimo zajedno:
- za naše obitelji da u njima živi Krist te postanu kao sveta obitelj Josipa i Marije!
- za naše stare i mlade da svi budemo djeca naše nebeske Majke!
- moleći za sve nas koji smo na zemlji, uključimo i sve naše pokojne na poseban način naše
  poginule, ubijene  i nestale sa ovih prostora.
- da dragi Bog po zagovoru naše Nebeske Majke može doći u naša srca priznajmo svoje
  grijehe i za njih se iskreno i skrušeno pokajmo.
 
RECI MI NEBESKA MAJKO sada, ŠTO DA KAŽEM O TEBI?
 
Da si lijepa – još više, da si sama LJEPOTA, to nam je svima poznato!
Da si dobra – još više, da si sama DOBROTA, to smo već svi osjetili!
Da si kreposna– još više, da si sama KREPOST, to smo naučili i zapamtili!
Da si bezgrešna – još više, da si sama SVETOST, to znamo i čvrsto vjerujemo!
Da si dušom i tijelom na NA NEBO UZNESENA to ispovijedamo, svom se uskrsnuću nadamo i to današnjim blagdanom proslavljamo.
Ali, Majko, da te treba voljeti, da te treba slušati, da Te treba svojim životom slijediti i tvoje savjete u svome životu provoditi, kao pravi sinovi i kćeri kreposno živjeti, to Majko, ne da ne znamo, nego često namjerno nećemo da znamo!
 
Dragi štovatelji naše nebeske Majke! Draga braćo i sestre!
 
Bilo je to u zoru čovječanstva dok je zemlja još mirisala svježinom stvaranja, vrata se raja zemaljskoga zauvijek zatvoriše, zbog prvog grijeha, prvih ljudi. Osjeti čovjek kako je zemlja tvrda pod njegovim nogama, nebo visoko, a Stvoritelj daleko. I kad sva blistavost raja zemaljskoga postade samo uspomenom, kroz prve suze, prvih ljudi, zablista duga nade: ''Evo, Djevica će začeti i roditi Sina i nadjenut će mu ime Emanuel '' – s nama Bog!
 
Kad se navršila punina vremena, Bog odluči izvršiti dato obećanje i te sudbonosne prosinačke noći u nečujnom dašku povjetarca bijelim betlehemskim brežuljcima pronijela se blaga vijest: RODIO SE BOG!
Da, rodio se radi nas i radi našega spasenja; Rodio se da dadne Bogu zasluženu slavu;
- Da izmiri Boga i čovjeka, Stvoritelja i stvorenje;
- Da vrati čovjeku izgubljeno dostojanstvo i jeftino prokockani raj.
 
Ali Krist da to učini, On mora umrijeti, svojom presvetom krvi našu otkupninu platiti!
Za nas koji se danas okupismo oko naše majke, na ovoj rodnoj, mučeničkom krvlju natopljenoj posavskoj grudi, u našem Odžaku, On koji umire na drvetu križa ima vrlo važnu ''OPORUKU'' čiji eho odjekuje već dvije tisuće godina, bolje rečeno od Velikog Petka do današnjeg dana, od Golgote do ovog odžačkog svetišta, gdje smo se danas i mi okupili želeći dati SLAVU i reći veliko HVALA našoj nebeskoj Majci.
 
Svaka riječ umirućeg postaje svetinja koja obvezuje svakog onoga do čijeg srca dopire i čije uši slušaju. Zato mi dozvolite danas da vas povedem u mislima, dvije tisuće godina unazad, na jeruzalemsko brdo Kalvariju da i sami budemo svjedoci posljednjih riječi onoga koji visi prikovan na dvije drvene grede, raspet između dva razbojnika.
Mučitelji su dobro obavili svoj krvavi i okrutni posao. Za raspetim Kristom plaču nebo i zemlja:
- plače nebo i zato je potamnilo, plače sunce zato je pomrčalo da ne gledaju zločin nad zločinima gdje se mali čovjek želi obračunati sa velikim Bogom, stvorenje sa Stvoriteljem;
- plače zemlja, zato se potresla i izbacila kosti pokojnika da se mrtvi suprotstave živima koji još ne prestaju vikati:''Raspni Ga, raspni''!
 
Raspeti Bog polako umire u velikim mukama i boli. Dok iz probodenog srca curi posljednja kap njegove božanske krvi, na pola mrtva usta šapuću: „MAJKO! EVO TI SINA'' gledajući i pokazujući na svog najdražeg učenika Ivana, a Ivanu će reći: „SINKO! EVO TI MAJKE".      
MAJKO samoga Boga, evo TVOJE DJECE OKUPLJENE I DANAS OKO TVOGA LIKA:
-  Dođoše iz mučeničkom krvlju natopljene drage nam Posavine; opljačkane, razrušene, popaljene, ali nikada pokorene i na koljena položene.
-  Evo Majko tvoje djece: velike i male, zdrave i bolesne, dobre i loše, pobožne i grešne,    
 pune ljubavi ali i mržnje, praštanja, ali i osvete. EVO NAS OKUPLJENI DANAS OKO   
 TEBE JER SI NAŠA MAJKA, A MI TVOJA DJECA!
 
- Došli su ti danas Majko, naši očevi i majke koji se u svom životu raduju i strepe nad svojom  djecom kao što si se i ti radovala i strepila nad svojim Sinom.
- Evo naših očeva i majki koji pokopaše svoju poginulu i umrlu djecu i zato ti dođoše danas plačući i naričući nad svojim mrtvim sinovima i kćerima kao što si i ti plakala kad položiše u tvoje materinsko krilo mrtvo tijelo tvog sina Jedinca.
 
- Evo ti Gospo očeva i majki koji danas plaču nad svojim sinovima i kćerima iako je njihovo tijelo živo, ali zbog grešnog života i učinjenih grijeha njihove duše su mrtve.
 
-   Evo ti očeva i majki čije su oči danas suzama nakvašene, jer ih njihova rođena djeca ostaviše, od njih glavu okrenuše, u tuđi svijet odoše, svog oca i svoju majku zaboraviše, godinama  s njima jednu riječ ne progovoriše, vrata obiteljske kuće ne otvoriše i za zdravlje one koji ih rodiše i othraniše ne upitaše!
 
Evo ih danas Majko, evo ih dođoše jer te vole, jer ti se mole, jer od tebe pomoć čekaju, majčinskoj se zaštiti nadaju, tvome Sinu od tebe preporuku očekuju. Zato Majko nemoj ih odbiti, nemoj ih zaboraviti. Pogledaj njihove žuljave ruke, koje su sklopljene, koje prebiru zrnca svete krunice, koje se dižu prema tebi, jer te žele pomilovati, tebi se najdraža Majko na dan tvoga uznesenja  približiti, svojim radničkim i žuljavim rukama zagrliti, srcem te svojim poljubiti, za tvoj zagovor preporučiti, svoju nadu u tvoje majčinske ruke staviti.
 
Braćo i sestre! Majka ne bi bila majka, kada vapaj svoje djece ne bi čula, kada njihove želje ne bi uslišala, kada ih svome Sinu ne bi preporučila, jer svakoga dana, svakoga trenutka i na svakom mjestu ona čuje riječi svog umirućeg jedinca: „ MAJKO EVO TI SINA''!
 
Dok stojimo danas na ovome svetom mjestu zapitajmo svatko sebe: što je sa drugog dijela izgovorene oporuke umirućeg s križa –''SINKO EVO TI MAJKE''!
Majka nije, i nikada neće razočarati, niti zatajiti, ali što je s nama, što je s našom obvezom prema njoj? Jesmo li je prihvatili za Majku?
    
Brate i sestro! Dok stojiš danas na ovom svetom mjestu molitve i kajanja upitaj sam sebe: POSTUPAŠ LI TI KAO IVAN? JESI LI DOSTOJAN SIN ILI KĆER TAKVE MAJKE? IMAŠ LI HRABROSTI POGLEDATI U OČI TOJ BEZGREŠNOJ MAJCI, koja unatoč tvoje grešnosti ONA te se ne odriče i strpljivo čeka tvoj poziv, tvoj povratak, tvoje obraćenje?
 
Nije to bilo davno,kada smo sav svoj dugogodišnji trud i rad morali ostaviti i spašavati živu glavu. Dođoše ljudi i uzeše nam sve. U jednom trenu sve nestade kao mjehur od sapunice, a:
-  radi jedne brazde zemlje nismo godinama razgovarali sa svojim najbližim u
   vlastitoj obitelji, s vlastitim roditeljima, braćom i sestrama;
-  radi blaga ovoga svijeta izgubili smo svoju djecu jer nismo za njih imali  
   vremena, morali smo raditi, morali smo nove kuće  graditi, urediti i po najnovijoj
   modi i standardu namjestiti.
-  gazili smo jedni preko drugih samo da dođemo do postavljenog i zacrtanog cilja.
-  svega i svašta smo radili samo nismo ono što je najpreče, svojoj djeci Boga nismo
   dali zato su im danas duše  puste i prazne, bez vjere i ljubavi, dobrote i praštanja.
-  kratko rečeno: ono što smo zaradili to su nam drugi uzeli,a mi ostadosmo  prazne
   duše, praznoga srca, jer sami smo Boga iz svog srca izbacili, za Boga i svoju djecu
   vremena nismo imali, i tako uzalud nam propade trideset, četrdeset i pedeset godina
   našega života.
 
I nismo se od svega toga pameti naučili. Po povratku, opet smo Boga u stranu maknuli, da bi zaradili, porušeno popravili i ukradeno nadomjestili kako bismo ispunili svoju praznu dušu, pohlepno i gramzljivo srce zadovoljili. I što se dogodilo? Sada sami sve to ostavljamo, obnovljene i uređene kuće zaključavamo i ponovno odošmo trbuhom za kruhom, kopati tuđe kanale, praviti tuđe kuće, mesti i prati tuđe stepenice i pragove. Zašto? da se jednoga dana vratimo u mrtvačkom sanduku i budemo zadovoljni sa dva kvadrata zemlje i četiri drvene daske i postanemo hrana crvima u hladnom grobu rodne nam posavske grude koja nam nije valjala dok smo bili živi, a vraćamo se da u njoj istrunemo.                                                
    
Prijatelji dragi, zaustavimo se  malo pred ovom slikom našega života. Nije li to bolni krik duše koja Boga nema, koja ljubavi nema, koja milosrđa nema, koja za Bogom vapi, koja Boga traži, koja u sebi osjeća krš i lom, pustoš i prazninu. Naše srce je predviđeno za našeg Stvoritelja a mi smo ga potjerali iz svoga života, misleći kako će nas usrećiti ovozemaljska dobra i njihove blagodati.
 
Zato stanimo? Zaustavimo se! Zar ovo nije kritičan trenutak, kad moramo svi skupa zatražiti svemoćnu zaštitu i prosvjetljenje od dobroga i svemogućega Boga, po zagovoru naše nebeske majke? Jer, ako se ne opametimo, ako se ne obratimo, nema nam spasa! Sami ćemo sebe uništiti. Prestanimo razmišljati što nam je učinio netko drugi, nego što smo učinili  i još uvijek činimo  mi sami sebi. Nisu tome uzrok materijalni problemi, čime se i mi pravdamo. Treba nam svima više duhovne snage i povjerenja u Boga darivatelja života, ako želimo izaći iz ovog životnog pakla. Otvorite vrata Kristu jer to je  jedini prokušani put do prave sreće na zemlji! Drugog puta nema, nema i ne može ga ni biti.
 
Brate i sestro! Za bolje sutra treba nam napraviti jedan novi početak, jedan veliki iskorak.Treba nam obnova naših obitelji i temeljit obiteljski odgoj, vjernost u braku, kratko i jasno rečeno „TREBA NAM BOG“!Ne lažni bogovi-idoli kakvi se danas nude, nego raspeti i uskrsli Bog koji nam jedini može pomoći da i mi uskrsnemo iz ovog pakla koji smo sami sebi kreirali i u njega se uvalili.
 
Na žalost, teško je očistiti srce od sebičnosti i mržnje, ljubomore, pohlepe i gramzljivosti. Previše kukamo, a vrlo malo od dobrog Boga i njegove i naše majke Marije pomoći tražimo. Samo Bog nam treba, samo Bog nam može pomoći ako želimo sebi i svojoj djeci blagoslovljenu budućnost ostvariti i preko nje vječnost osigurati. Blago narodu kojemu je Gospodin njegov Bog i kojemu je nebeska Majka Kraljica.
 
Zato otvori danas to svoje začahureno srce neka se puni božanskom ljubavi Srca Isusova i Srca Marijina;
- ispruži tu svoju zgrčenu ruku i pruži je u znak pomirenja onome kome već mjesecima i godinama nisi pružio;
- otvori ta svoja usta i progovori s onima s kojima već dugo progovorio nisi.
Ako nemaš snage, ako nemaš hrabrosti to učiniti:NA KOLJENA! Klekni! Klekni  i klečeći moli, moli i traži pomoć. Majka će ti sigurno pomoći inače si i danas badava došao, još jednu ponuđenu šansu propustio, svoj vječni život ugrozio.
 
ZATO RECI DANAS TOJ KRISTOVOJ I SVOJOJ MAJCI:
Evo me Majko! Evo me grešna, evo me razočarana, evo me ostavljena, napuštena zaboravljena, posvađana, od grijeha mi je duša zahrđala, srce ko kamen otvrdnulo.
-  mržnja je u mom srcu potisnula ljubav;
-  osveta mi je draža od praštanja;
-  ogovaranje i prezir privlačivije od molitve i brisanja tuđih suza;
 
Ne, nemoj smalaksati, nemoj se bojati, nemoj odustati! IZBACI TO GREŠNO SMEĆE IZ SVOGA SRCA I RECI SVOJOJ MAJCI:
- Evo Majko tvog grešnog sina! Evo Majko tvoje grešne kćerke koji su te više puta opsovali nego ti se molili; više puta grijehom ražalostili, nego dobrim djelima obradovali;
Evo majko tvoga sina i tvoje kćeri u čijem srcu nema više žive vjere za koju se nekada živjelo i umiralo, krv za Boga, rodnu grudu i obitelj prolijevalo i živote davalo.
 
Brate i sestro! Pitam i sebe i tebe, gdje nestade onaj sveti prkos u životnim poteškoćama i povjerenje u Božju providnost koja je krasila srce naših majki, majki udovica, rata i poraća, majki patnica, majki mučenica koje nas poslije drugog svjetskog rata ne ostaviše,  ponovno se ne udaše, nego s nama zaplakaše, djecu svoju zagrliše, pod svoje skute staviše, svoje rukave zasukaše, svojim žuljavim rukama  othraniše i u život uvedoše i pod majke Bože zaštitu staviše, svoj život vjerom okruniše?
Većina njih pomriješe, odoše shrvane i istrošene pod crnu zemlju, a njihovi sinovi i kćeri u svijet bijeli krenuše, njihovu muku i patnju zaboraviše, grobove svojih otaca izdadoše i zaboraviše, neki čak i prodadoše?
 
Brate i sestro! Nemoj više lutati, nemoj kod drugih utjehu tražiti jer jedna je majka i nitko te tako razumjeti i pomoći neće. Zapamti: ''GOSPA TE DANAS ČEKA''! Što si odlučio? Hoćeš li joj se vratiti ili ćeš i dalje s đavlom svoj grešni život provoditi, svom Bogu prkositi, s đavlom tikve saditi?
Jest uvrijeđena! Jest ponižena! Jest u bescjenje prodana i osramoćena, ali je Majka, Majka milosrđa i utjehe čeka te da te utješi, majka Bezgrešna od grijeha da te spasi, od đavla oslobodi, svome sinu u zagrljaj vrati.
Hoćeš li joj se vratiti? Hoćeš li život svoj promijeniti? Hoćeš li se svoga grijeha zastidjeti, za njega se pokajati i u sakramentu ispovijedi skrušeno ga ispovjediti?
 
Dragi prijatelji! Vratimo Boga u svoje srce, u svoju dušu, u svoj svagdanji život. Obnovite i čuvajte svoje obitelji koje trebaju i moraju biti rasadište mladih vitezova. Tko njiše kolijevku njiše budućnost svoga naroda, nemojte to nikada zaboraviti. Čuvajte nam tu rodnu grudu koja je natopljena krvlju otaca naših  koji se tisuću i trista godina boriše za krst časni i slobodu zlatnu.
 
Pitam vas okupljene danas, zar ćemo dozvoliti da se ostvare proročanske riječi doktora Pavla Matijevića koji u svojoj proročanskoj viziji gledajući to moderno bezvejerstvo, raseljavanje i bježanje sa rodne grude zavapi: I proplakat će prah nad grobovima otaca naših, jer doći će vrijeme kada neće biti suza koje će ih zaliti niti ruku koje će korov s tih grobova počupati?
 
Zato prijatelji dragi, pođite, sebi i svojoj djeci kruha i ruha zaradite, ali svoje Bosne, svoje Posavine, svoje rodne grude, svog ognjišta, ove svetinje mučeničkom krvlju natopljene, nikad ne zaboravite. O njoj svima pričajte, istinu o njoj u svijet ponesite i u svoju Bosnu ponosnu jednog dana se vratite.
- Ovdje se lakše diše
- Ovdje cvijeće ljepše miriše
- Ovdje ptice ljepše pjevaju
- Ovdje se umire s pjesmom na usnama
Tako je kroz stoljeća bilo, pomozi nam nebeska Majko da tako i sutra bude. Amen.

Odžak, 15.08.2019.                    
Pavao Brajinović, svećenik

Ustaljena je praksa da svi svećenici poslije svete Mise idu na ručak u hotel Euro na račun gazde Marka Knežević koji ih iz godine u godinu ugošćava u svom hotelu i kako kaže to čini s razlogom što je to  njegov patron.