KOSTRČ - Bake, majke, kćerke, kućanice, profesorice, studentice sve ih spaja ljubav prema svojem posavskom mjestu, Kostrč, pa su tako i nazvale svoje druženje „Za Kostrč moj“. Pozitivnom energijom malu sredinu čine velikom svojom kreativnošću, a ono malo slobodnog vremena koliko im preostaje nakon radnih, ispune radošću, veseljem, optimizmom, itekako potrebnim u ovom vrlo često sumornom vremenu sa puno negativnih vijesti i događaja.
Žene su posebne jer u svojem druženju različitih dobnih skupina pa i profesija. Vide puno više ono što ih spaja, a to je želja da radosno provedu dan i odmore se od dnevnih obaveza kućanstva, učenja ili pak radnih obaveza na svakodnevnom poslu.
Četvrtak za žene
Zajedničku nit Kostrčanke nalaze u organiziranom druženju, a odredile su jednu večer u tjednu za sebe. U njihovim su se obiteljima već navikli preuzimati obveze, pa se svakog četvrtka sastanu u mjesnoj čitaonici, koja je inače po nepisanom pravilu u Posavinu rezervirana za muškarce. Večer ispune društvenim igrama, najčešće binga, u kojoj se vrlo često prikupljena sredstva usmjere u humanitarne svrhe.
Mjesna uprava blagonaklono gleda na žensku aktivnost sela pa im vrlo često pripomognu, ne samo tehnički već i financijski za manje projekte. Za gastro ponudu uvijek se same pobrinu, a izvorna posavska pjesma se podrazumijeva. Naravno, i moderni su ritmovi, kažu nam, dobrodošli. Čestitost, tradicija, običaji, čvrsti obiteljski i prijateljski odnosi, ali i humanitarno djelovanje za potrebite, osnovne su vodilje jedinstvenog druženja četvrtkom, pa tko cijeni te ideale, neka nam se pridruži, poručuju Kostrčanke.
Popularna golmanica Ruška
Otišle su i korak dalje pa svake godine jedan dan proglase Danom sporta, što podrazumijeva cjelodnevno druženje. Dan ispune različitim igrama, kako onim koje sa interneta „skinu“ mlađe Kostrčanke pa su ovoga puta zaigrale Švedsku igru sa klipićima, ali i stare tradicijske posavske igre kao potezanje konopa, tzv „graničara“ i brojne druge.
Ipak, nekako je najviše smijeha bilo uz nogomet jer prilikom igre baš i ne gledaju na pravila, važno je kažu nam, imati loptu koja završi u golu. Ako je još na golu Ruža Mišković koja odolijeva modernom vremenu i ne želi se niti po koju cijenu preodjenuti i skinuti tradicijsku posavsku izvornu nošnju, gol je teško postići ako se zna koliko je široka takva posavska suknja.
-Preodjenuti se ne želim jer ova nošnja možda nije prikladna za sport, ali se zato nosi sa srcem.
Nisam se preodjenula niti kada sam putovala u Njemačku kada su me vrlo često snimali, što baš i nije ugodno, a pogotovo neću kad sam na svojem terenu, kroz vječni nam osmjeh kaže popularna Ruška.
Za Posavinu org. piše: Nada Koturić