Pejo Gašparević
Typography

pejo gasparevic gipJe li nakaradnost Federacije BiH, u kojoj bošnjačke stranke gaze većinsku glasačku volju Hrvata, internacionalizirana? Takvo se pitanje ima razloga postaviti nakon najnovijeg istupa zamjenika pomoćnika američke državne tajnice Filipa Rickera u kojem se on zauzeo za reformiranje  Federacije.

 Piše: Pejo Gašparević

Komentirajući informacije po kojima međunarodna zajednica navodno želi rekonstruirati Vladu Federacije BiH u kojoj su zastupljene one hrvatske stranke i dužnosnici koji su po bošnjačkoj volji SDP-a i SDA-a, a ne oni  kojima su Hrvati dali većinsku glasačku potporu, Ricke je kazao kako je Federacija BiH „nefunkcionalna te ju je potrebno reformirati“.

Ovo diplomatski sročeno, ali dovoljno konkretno stajalište visokopozicioniranog američkog dužnosnika očigledan su pokazatelj internacionalizacije problema u Federaciji BiH.  Dijagnozu o neodrživosti ovakve Federacije BiH Ricke podebljava riječima kako je činjenica da u hrvatsko-bišnjačkim odnosima postoje probemi  jer se različite grupe ljudi  „ne osjećaju lagodno i smatraju da se s njima ne postupa na adekvatan način“.  Posve je jasno da se među onima koji se  „ne osjećaju lagodno jer se s njima ne postupa na adekvatan način“, zapravo mogu prepoznati i Hrvati od Orašja do Neuma kojima se voljom bošnjačkih stranaka nameće vlast u Federaciji BiH bez poštivanja izbornog opredjeljenja Hrvatskog naroda, i kojima se bošnjačkim glasovima instalira  člana Predsjedništva BiH drugi mandat za redom.  Rickeova intervencija kojom zagovara „reforme Federacije BiH“ može se iščitati i kao signal da međunarodna zajednica ne namjerava bezuvjetno nastaviti podržavati ekstravagantne političke stilove bošnjačkih stranaka i vođa.

Posebice se znakovitom čini sljedeće Rickeova rečenica:“Treba postići širok sporazum čije bi polazište trebala biti činjenica da je reforma Federacije pozitivna stvar i da je to način za razmatranje spornih pitanja“.  U dubljim se slojevima ove rečenice  prepoznaje  zauzimanje za stvaranje političke atmosfere kojom bi se eliminirali otpori promjenama u Federaciji BiH koji dolaze pretežito iz bošnjačkih stranaka, te  umjesto  protivljenja širila stajališta da je reforma Federacije „pozitivna stvar“.  Drukčije rečeno, u Federaciji BiH su nužni zahvati koji bi onemogućili bošnjačko svojatanje tog entiteta. Ovakvo razumijevanje poruke američkog diplomate snabdjeva nas iznova nepobitnom potvrdom kako je međunarodna zajednica ta sila koja projektira politička gibanja u BiH.  Vjerovati kako će  domaće političke elite (čitaj sile) dogovoriti rješavanje  sustavnih problema u BiH znači jahati na magli.  Drugo ime takavih jahača magle je – iluzionisti.  Jer, nikada u povijesti o Bosni i Hercegovini nije se odlučivalo unutar nje, nego su to uvijek činile izvanjske sile- od Turskog imperija, preko Austrougarske monarhije, do dviju Jugoslavija, a u sadašnjim okolnostima u Washingtonu i Bruxellesu.

Istodobno s međunarodnim što javnim što diskretnim signalima o nužnosti promjena u Federaciji BiH, primjetna je i novost u  retorici predsjednika SDP-a i ministra vanjskih poslova BiH Zlatka Lagumdžije.  Njegovo najnovije javno obznanjeno stajalište kako u  prevladavanju nesuglasja u BiH treba težiti „određenom balansu i kohabitaciji između građanskog i nacionalnog u BiH“, može se smatrati  indikativnim.  

Sve donedavno Lagumdžija i SDP-ovi politički i medijski epigoni grmjeli su o „građanskoj BiH“  i „državi za čovjeka“  državi „bosanaca“ i „hercegovaca“,  dakle ulagale su se goleme političke i medijske ambicije samo da bi se sa dnevnog reda skinulo tematiziranje nacionalne neravnopravnosti Hrvata, i tronacionalna struktura BiH.  A oni koji su se odvažili suprostaviti SDP-ovom jednoumlju, među njima i brojni intelektualci s prepoznatljivim i nepotkupljivim individualnim integritetom, nerijetko su optuživani da su „fašisti“, „nacionalisti“, „ustaše“ ...  Kao u crna komunističko vremena kada su komiteti propisivali što će se misliti i govoriti, a neistomišljenici diskvalificirani i bacano na njih što je više moguće neistina.  

Lagumdžijino zazivanje „građanskog i nacionalnog“ principa u uređenju odnosa u BiH ima se smatrati solidnom viješću. Uz dozu opreza smije se reći kako bi  to mogao biti nagovještaj odstupanja od virtualne Bosne i Hercegovine i pomicanje u smjeru stvarnosti.

Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
11. 03. 2012.