07
Tue, Apr

Pejo Gašparević
Typography

pejo gasparevic gipKlimatske se promjene pretvaraju u sijača smrti.  Najnoviji val snježnih oborina i niskih temperatura koji je zhavatio europski kontinent, posebice njegov istočni dio, usmrtio je više od 600 osoba. 

Piše: Pejo Gašparević

Znakovito je da se tako brojna  ljudska stradanja uzrokovana vremenskim nepogodama   registriraju uglavnom, barem za sada, tek   kao statistika bez ozbiljnijih razmatranja  o simptomatičnoj katastrofičnosti ove pojave. Zamislimo,  primjerice, prometne nesreće, terorističke akcije ili ratne okršaje koji bi u nekoliko dana progutali više od 600 ljudskih života,  to bi vejrojatno  na noge diglo svjetsku javnost.

No, sijanje  smrti klimatskim promjenama prolazi nezapaženije, gotovo nečujno.  Zašto je tomu tako? Odgovor ima najmanje dvije razine razina. Prva je da je suvremeni svijet zapljusnut gospodarskim metežom i ratnim tragedijama te se umiranje zbog vremenskih neprilika smatra manje šokantnim i medijski manje upotrebljivom „robom“.  Osim toga  autori klimatskih  nedaća su   prirodne sile  te se smrti izazvane njima , načelno govoreći, smatraju „normalnijima“ nego smrti izazvane tragedijama čiji je autor ljudska sila.  


No čini se, kako ulazimo u razdoblje u kojem će se mijenjati odnos prema žrtvama izazvanim klimatskim promjenama.  Redovita profesorica Ekonomskog fakulteta u Splitu Maja Fredotović upozorava kako već sada zbog klimatskih promjena u svijetu godišnje strada 350.000 ljudi, i nastanu štete oko 65 milijardi eura. „Procjenjuje se da će 2030. godine u svijetu zbog klimatskih promjena godišnje smrtno stradati jedan milijun ljudi, a štete će iznositi 160 milijardi eura“, rekla je  prof. Fredotović.  Ona naglašava kako je trenutačno u svijetu 48 država ugroženo klimatskim promjenama.  „Najvećoj su opasnosti od klimatskih promjena izložene siromašne zemlje Afrike i Azije“, istaknula je prof Fredoitović.

U tom kontekstu  upozorava kako zbog klimatskih promjena postoji mogućnost i većih migracija iz tih zemelja u druga područja, a pri tomu bi se prema Mediteranu najviše usmjeravali imigranti iz Afrike.  Pošto Mediteran nastanjuju i zemlje jugositočne Europe –Hrvatska, Italija, BiH, Crna Gora, Grčka Albanija..., to znači da bi one mogle postati meta  demografske  invazije migranata iz Afrike. Već sada  nije preuranjeno  govoriti da bi  eventualni   masovniji prodor migranata iz Afrike  u Europski dio Mediterana mogao izazvati neslućene komplikacije na tlu europskog kontinenta  pošto  bi migranti sa sobom donijeli drugačije kulturološke i  civilizacijeske vrijednosti no što su to europske.


Zbog problema klimatskih promjena u prosincu 2011. godine u Durbanu je održana UN-ova konferencija na kojoj su razmatrane mogućnosti ublažavanja nadolazećih posljedica vremenskih  nepogoda.  U povodu te konferencije oglasio se i glavni tajnik UN-a Ban Ki –Moon istaknuvši između ostalog i ovo:“Bez pretjerivanja možemo reći da je budućnost našeg planeta u opasnosti: ljudski životi, zdravlje globalnog gospodarstva, sam  opstanak pojedinih država“.


Predstavnici 190 zemalja na UN-ovoj konferenciji u Durbanu su utemeljili i poseban Fond za zaštitu klime,  koji će godišnje sa oko 100 milijardi dolara pomagati siromašnim zemljama u sučeljavanju sa klimatskim poteškoćama.  Na skupu u Durbanu dominirala su opozorenja kako će se svijet suočiti sa rastom globalne temperature od 3,5 posto, to jest sa globalnim zatopljavanjem. No, hrvatski akademik Vladimir Paar ne dijeli promišljanja koja najavljuju globalno zatopljenje, nego upozorava na mogućnost dolaska  „novog ledenog doba“.


„Ima indicija da bi moglo nastupiti zahlađenje koje se naziva malo ledeno doba i koje traje oko  nekoliko desetljeća a uzrokovano je slabljenjem magnetskog polja kojim Sunce štiti Zemlju od kozmičkih zraka iz svemira a izazivaju umjereno zahlađenje“, kaže akademik Paar.  Po riječima akademika Paara globalno gledano u budućnosti nas zbog magnetnog djelovanja Sunca i djelovanja vulkana očekuje zahlađenje s temperaturnim skokovima.  „Kada u daljoj budućnosti, a pod time se podrazumijeva razdoblje za više od tisuću godina, dođe do velikog ledenog doba, razina Jadranskog mora spustit će se za oko 140 metara“, smatra akademik Paar.


U zajedničkoj knjizi pod nazivom „Ciklus svemirskih katastrofa“ autori Dr. Richard Firestone (nuklearni fizičar),  Dr. Allen West (vlasnik tvrtke za međunarodna savjetovanja) i Simon Warwick – Smith (geolog) također upozoravaju  da se naš planet nalazi pred novim ledenim dobom.


„Razdoblje  umjerene klime koja bi nastupila nakon završetka jednog ledenog doba i nastupanja drugog znantsvenici nazivaju interglacijalnim, a ono obično traje od 10.000 do 30.000 godina. Mi upravo živimo u jednom takvom interglacijalnom razdoblju. Posljednje ledeno doba završilo je prije otprilike 13.000 godina i ako će ovo interglacijalno razdoblje imalo nalikovati prethodonom, onda se naša civilizacija nalazi na rubu putanje svoga prelaska u nove ledene hladnoće“, navode trojica autora u knjizi „Ciklus svemirskih katastrofa“. U ovoj se knjizi  također naglašava da  svemirske zrake „pospješuju isparavanje vode na zemlji koja potom stvara oblake kiše i led u atmosferi čime se spriječava prodor sunčanih zraka na zemlju te postaje hladnije“.


Američki geostrateg Zbigniew Brzezinski je otišao korak dalje,  promišljajući čak i o mogućnosti  reguliranja vremenskih prilika u  ratno-vojno-političke svrhe. Brzezinski u knjizi „Između dva doba“ razmišlja na sljedeći način:“Ne samo da su razvijena nova oružja , već  su neki od osnovnih koncepata geografije i strategije fundamentalno izmjenjeni: svemir i vremenske prilike zamijenili su Suec i Gibraltar kao ključne elemente strategije. Pored napredovanja raketne tehnike, nulti projektila, snažnijih i preciznijih bombi, budući razvoj uključivat će vjerojatno automatske ili svemirske ratne brodove s ljudskom posadom, instalacije u velikim morskim dubinama, kemijska i biološka oružja, zrake smrti i druga sredstva za vođenje rata – čak će se možda manipulirati i vremenskim prilkama. Tehnika modifikacije vremenskih prilika možda će se upotrijebljavati da se produži razdoblje suša i oluja, da bi se na taj način oslabila snaga neke države, koja bi tada bila prinuđena prihvatiti zahtjeve svog suparnika“, navodi Brzezinski.


Čini se kako se čovječanstvo kreće u smjeru buđenja spoznaja o grandioznoj važnosti klimatskih promjena.


Za posavinu org piše Pejo Gašparević
14. 2. 2012.