U rano proljeće u naše mjesto stizala je žena iz Bosanske Posavine. Koliko godina za redom, ne znam. Možda tri, možda četiri. Moja teta je rekla da se žena zove Manda. Nisam sigurna je li teta doista znala kako je Posavljankino ime, ili joj je ime sama dala. Žena je, naime, jako sličila na tetinu dvije godine stariju sestru Mandu, kojoj smo često odlazili u goste. Sestra je živjela u Borovu. Žena je imala blizu šezdeset godina. I to je teta rekla. Meni je tada bilo oko šest puta manje i zbog toga nisam mogla povjerovati u tetinu priču da Manda, u mojim očima jako stara žena, u Slavoniju dolazili pješice.