Štefičina tetka iz Bosanske Krupe, jedan je od - po mojoj ocjeni - najsimpatičnijih likova suvremene hrvatske proze. O čemu god netko razgovara, tetka po zanimanju šnajderica - ubacuje se sa sličnim primjerom iz vlastita života, ili života kojima je svjedočila. Započela sam spominjanjem književnog lika, a mogla sam to reći i drukčije. Nije bilo nužno da se ponovno sakrijem iza literature. Primjerice, jesu li nam, i koliko su nam, vlastite biografije složene i „nalik romanu“, možemo ocijeniti i provjeriti tako da se, slušajući priču o nekom zbiljskom a „tuđem“ događaju, upitamo – u danu, mjesecu, godini – jesmo ili išta slično i sami doživjeli.