Još jedna iz niza pjesama našeg suradnika Ilije "Iće" Kovačević. Ilijini stihovi su iz duše pisani o Bosanskoj Posavini, njenim krajolicima, marljivim ljudima i njihovoj ljubavi. Pjesme su pisane za duše onih koji vole i cijene Posavinu kao i žitelje koji u njoj žive.
STARI OPEL
Kad sam sebi, ja kupio kola,
počeli su, da me zovu lola.
Znaju mnogi gradovi i sela,
mene lolu što vozi Opela.
A bili smo na dosta adresa,
sve bez klime a i djipiesa.
Ide Opel ništa mu ne fali,
samo što je, rezervoar mu mali.
Ima sa njim lijepih uspomena,
dosta je on provozao žena.
Kad bi samo govoriti znao,
nema para za što bi ga dao.
Često viđen na obali Save,
ljubio sam, garave i plave.
Još ću dugo, ja njega voziti,
a što ljubim dobro ću paziti.
Obojica, sad smo veterani,
još nam nisu prohujali dani.
Ja i Opel, starimo polako.
biti lola i ne može svako!
Stihovi: Ilija Kovačevi