Ponovo vam donosimo jednu iz niza pjesama naše dopisnice Ivke Ilić - Kovačević. Sve ono što joj emocije nalože Ivka pretvara u stihove pjesme. Njene pjesme imaju dušu, a uvijek su iz životnih doživljaja ili mašta. Često piše i o svom životu, a i životima drugih kad nešto čuje ili vidi. Također je dosta pjesama posvetila i svojoj baki, koja joj bila i majka, učiteljica i odgojiteljica. Želimo Vam ugodno čitanje i surfanje!
DOMOVINO MOJA
Iz tebe sam otišla
još sam dijete bila
i nikad se nisam
za uvijek vratila.
U posjetu dođem
ja koliko mogu
al' za tebe ja se molim,
dragom Bogu.
Ako ti se vratim,
neću ista biti.
Od staroga ne može se
mlado napraviti!
SUZOM GASIM SVIJEĆU
I dok moja suza
tvoju svijeću gasi,
u mom srcu ležiš
i za uvijek zaključan si.
Da te vidim
dovoljno je oči zaklopiti,
ali jako boli što ne mogu
dodirom te osjetiti!
Zato oči jako dugo
zatvorene stoje
da se makar na taj način
zadovolji srce moje!
Stihovi: Ivke Ilić Kovačević
Autorica knjige:
OTAC KAMENOGA SRCA