Još jedna iz niza pjesama našeg suradnika Ilije "Iće" Kovačević. Ilijini stihovi su iz duše pisani o Bosanskoj Posavini, njenim krajolicima, marljivim ljudima i njihovoj ljubavi. Pjesme su pisane za duše onih koji vole i cijene Posavinu kao i žitelje koji u njoj žive.
Majčin život
Ranom zorom na njivu, a uvečer kući,
teškom mukom s motikom, žito kopajući!
Ostali ste sami, djeco moja mila,
tako vas je sve četvero, majka dohranila.
S prakljačom u ruci, i roba se prala
što je bojler, veš mašina, majka nije znala,
Takve slike još su žive, zaboravit ih neću,
kao da gledam baku staru, da krpi odjeću.
Sudbina nam djecu, po svijetu raznese,
U tuđini žive, al ne znam adrese.
Miris majčinoga ručka, i pogače vruće,
Osta željan kako sam, otišao od kuće.
Tuđa zemlja tuđe nebo, ništa isto nije,
Moje selo moju kuću, sunce ljepše grije.
Za vremena dobra stara, i bezbrižna jutra ,
blještavilo lažni luksuz, zamijenio sutra.
Stihovi: Ilija Kovačević