Još jedna iz niza pjesama našeg suradnika Ilije "Iće" Kovačević. Ilijini stihovi su iz duše pisani o Bosanskoj Posavini, njenim krajolicima, marljivim ljudima i njihovoj ljubavi. Pjesme su pisane za duše onih koji vole i cijene Posavinu kao i žitelje koji u njoj žive.
Prijatelju moj
Gledao sam prijatelja,
u kavanu kako sjeda,
i dok vino poručuje,
on u njenu sliku gleda.
Volio je on tu ženu,
njenu kosu oči plave,
sjećanje ga davna vrate,
šetajući pored Save.
Pjesmu traži da pjevaju,
njeno ime na usnama,
našla sebi ljubav novu,
ostavi ga tako sama.
Sve te rane sad ga bole,
vino pije, pjesme plaća,
sretni dani sad su prošlost,
u prošlost ga, sve to vraća.
A dani su bez nje pusti,
u kavani punoj dima,
prazni čaše i pita se,
dal ljubavi prave ima?
Stihovi: Ilija Kovačević