Još jedna iz niza pjesama našeg suradnika Ilije "Iće" Kovačević. Ilini stihovi su iz duše pisani o Bosanskoj Posavini, njenim krajolicima, marljivim ljudima i ljubavi. Pjesme su pisane za duše onih koji vole i cijene Posavinu kao i žitelje koji u njoj žive.
Stara kuća
Sve je više, sada u mom kraju
Stara kuća stoji na prodaju,
otišli su svi i vratiti se neće
u tuđini sada, oni traže sreće.
Sve su kuće domaćinske bile
tu su laste svoje gnijezdo svile,
što je vrijednost oni i ne znaju,
Jer unuci sve to sad prodaju.
Nema djeda, a nema ni oca,
sve to ode, sad za malo novca.
Nekad davno djeco moja mila,
stara kuća svetinja je bila.
Posavino, loše nam se piše,
lasta nema ne dolaze više.
Nećeš valjda, ti ostati pusta,
djedovine puna su mi usta.
Radilo se teško, i došlo do para,
Ne mogu te kupit, moja kućo stara.
Staru kuću sad drugi uživa
bolje živi, ljepše snove sniva.
Stihovi: Ilija Kovačević