13
Wed, Nov
16 New Articles

B i H
Typography

Domovina je mjesto gdje te razumiju i kad ćutiš. 
Gdje ne moraš objašnjavati zašto plačeš. 

Ona je zajednica emocija povezanih krsnim imenom,
ulica kojom ideš i gdje  svi te poznaju,
riječ koju su prepoznali i prije nego si je izgovorio. 

Domovina je pogurena starica koja živi od nafake. 
Oluci sa bezbroj rupa. Krovovi bez crijepova.

Ona je kiša koja se čeka i žega koja se pamti. 
Sudbina na dnu fildžana.

Domovina je jednačina sa stotinu nepoznanica koju rješavaš zatvorenih očiju.
To su ljudi, pogureni i nesretni. To su komšije i susjedi. 

To su crkve i džamije. To su buhtle i baklave. 
To su nestale ulice i napuštene kuće.

To je tuga na licu igračke. 
Ona je pregaženo more krvi i pustinja u kojoj raste cvijeće. 

Ona je tuđa i moja. Ona je šaka zemlje na daći i oprost braće na dženazi.
Moja domovina je jedina planeta 
halvi i šargija, tuđih riječi i koraka dušmana, 
psovki i blagoslova, ukazanja i uskrsnuća. 

To je moja zemlja u kojojpočiva moj djed i njegov otac i svi njihovi žuljevi  
I sve moje neznane prabake
rasute u prahu sa mirisom miloduva, metvice i nane,
 sa očima konjogriza i okusom koprive ispod jezika.

To su ukleta vrata kroz koja svi odlaze, da se opet vrate.

crkva dzamija