Nedavno je jedan svećenik u Skopaljskoj dolini kod Bugojnok kazao kako neće sahraniti onoga tko proda svoju očevinu i djedovinu jer po njegovom mišljenju Hrvati u BiH trebaju prema zemlji imati odnos kao prema svetinji. Njegovo riječi su apel u današnjem alarmantnom trendu rasprodaje hrvatske zemlje u Bosni i Hercegovini. Sama prodaje zemlje je postala masovna kao i odlazak s ovih prostora što stvara tmurnu sliku opstanka hrvatskog naroda u BiH.
Ovu sliku je statistički predstavio zagrebački demograf prof. dr. Stjepan Šterc kazavši kako danas u BiH ne živi ni 400 tisuća Hrvata kao stalno nastanjenih na tim područjima unatoč tome što statistika iz popisa 2013. govori o 550 tisuća Hrvata ili oko 780 tisuća prema popisu iz 1991. Također prof. dr. Stjepan Šterc tvrdi kako će ih za desetak godina biti samo 350 tisuća, a za dvadesetak godina ispod 300 tisuća.
Hrvatska zemlja je sve više pusta
Ako se ovim statistikama u većinski hrvatskim općinama doda i činjenica kako je u prvih šest mjeseci 2017. broj umrlih veći od broja rođenih pa u nekim mjestima čak i do 30 posto.
Rađanje i ostanak djece u BiH posljedica su kulture življenja te ukupnih, gospodarskih, političkih i drugih odnosa u društvu koji su trenutno potpuno demotivirajući.
Nakon rata hrvatska zemlja je sve više pusta i napuštena. Srbi su “svoja područja” gotovo etnički očistili od Hrvata i tamo izgradili nova naselja i kompletna sela, a tajni planovi bošnjačkoga radikalnog krila su da za dva, tri desetljeća Hrvate potpuno iskorijene i iz ostatka BiH.
Taj projekt se raznim metodama već provodi. Nad Hrvatima kao najmalobrojnijem narod u BiH vodi se mirnodopski rat. Područja im se politički diskreditiraju i gospodarski namjerno osiromašuju.
Još nije sve izgubljeno
Previše se jada i nevolja sručilo na jedan narod. Unatoč svemu, i tim negativnim trendovima, još uvijek nije sve izgubljeno. Ako bi se u BiH dogodile ustavne promjene kojima bi Hrvati osigurali političku zaštitu, to bi već bio motivirajući čimbenik za ostanak Hrvata na tim područjima.
Također treba osmisliti gospodarsku strategiju i zajedno s Hrvatskom i ostatkom Europe pronaći proizvodne projekte.
Domaća politika i političari bi se trebali smijeniti i tako nacionalne interese staviti ispred osobnog grabeža. Kako bi znali strateški odgovoriti na demografsku depopulaciju.
U današnjem gospodarskom i političkom ambijentu se samo razmišlja o odlasku pretežito mladih osoba i obitelji i to s kartom u jednom smjeru. Dok oni koji su u BiH ostali sa strahom planiraju obitelj i rađanje djece.
Sve je više mladih u BiH koji se teško odlučuju na brak, a oni u braku sve češće biraju život bez djece, a zemlja je bez djece pusta i pogodnija za rasprodaju.
Mi Hrvati bi prema zemlji trebali imati odnos poput nekih europskih naroda a to jest kao prema svetinji jer kada je prodate, onda ste pokopali roditeljsku, pradjedovsku i svoju prošlost i budućnost.
Stoga bi svi mi trebali poput ovog svećenika, krenuti u obranu svoje prošlost i budućnost i tako strateški sačuvati djedovinu i mlade zaustaviti u domovini te im osigurati uvjete za povećanje obitelji.
I tako ne dozvoliti da se ono u ratu krvlju sačuvano u miru izgubi za šačicu novca, a posebno ne zemlja jer i zemlja su ljudi.
Za Posavinu.org piše Mišo Perak