Danas crkva slavi Svetog Stijepana, stoga svima onima koji nose to ime ili inačicu tog imena čestitamo imendan! Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik ili Prvomučenik, bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima crkve, prema Djelima apostolskim (Dj 6:5). Njegovo ime na grčkome jeziku znači »kruna«, »vijenac.«
Vrlo je potresno čitati izvještaj o mučeničkoj smrti mladića Stjepana u Djelima apostolskim. Nije bio Isusov učenik, niti je gledao Isusova čuda koja očaravaju mnoštva, nije bio ni na Posljednjoj večeri, ni na Taboru, a u Jeruazlemu je vjerojatno samo čuo o tragediji mladog Učitelja, koji je, nevin, skončao strašnom smrću na križu. Nigdje nije zapisano ni da mu se Uskrsli Isus ukazao! Bio je običan vjernik, laik, kojega je Crkva – prepoznala kao „čovjeka puna vjere i Duha Svetoga“ za „prizemne stvari“: brige za udovice, i „dvorenje oko stolova“. Sv. Luka je zaista fantastičan kroničar; bilježi sve onako kako je čuo dok je o Isusu sve „pomno ispitivao“ od onih koji su to mogli svjedočiti iz prve ruke: Luka s puno humora i prepoznatljivih životnih situacija. Tako možemo zamisliti nekoga od Isusovih apostola kako, nekako s visoka objašnjava:“ Nije pravo da mi zapustimo riječ Božju pa da dvorimo kod stolova. Zato pronađite, braćo, među sobom sedam ljudi na dobrom glasu, punih Duha i mudrosti, pa ćemo njih postaviti nada tim poslom, a mi ćemo se potpuno posvetiti molitvi i polsluživanju Riječi“. Prijedlog se svidi cijelom zboru, te izabraše Stjepana… (Dj 6, 3 – 4).
I tako… Apostoli su se potpuno posvetili molitvi i navješćivali Riječ, ali – „Stjepan je činio velika čudesna znamenja u narodu“!
Sjajno! Već u prvoj Crkvi imamo živo tkivo Crkve koje diše onako kako Duh Sveti odluči! Stjepan, očito mlad, drag, pametan, obrazovan, sposoban, „pun Duha Svetoga“, ne buni se, ne smatra da je „posluživanje oko stolova“ i „briga za udovice“ za njegovo obrazovanje i ugled u društvu ponižavajuće (vjerojatno je, kao i Pavao, bio učenik pravednog Gamaliela), nego svaku priliku druženja s ljudima dok ih poslužuje „oko stola“ i slušanje tužnih životnih priča udovica iskorištava „za čudesna djela i znamenja u narodu“. I upravo zbog „zloupotrebe položaja“, jer dok radi „nešto bez veze“, kao što je i danas posluživanje oko stola malih, otpuštenih i nesretnih ljudi, recimo, po pučkim kuhinjama, propovijeda i svjedoči istinu Isusa Krista. On je, dok poslužuje oko stolova (nije nikakav šef sale, niti menadžer,) bezazlen i jednostavan, vjerujem i nasmijan, spontan i opušten, strpljiv i blagonaklon, jer samo takvi uspijevaju taknuti dubine duša izranjenih društvenom nepravdom i Božjom šutnjom. Oni osjećaju kad je netko tako oduševljen da „izgara u Duhu Svetome“ i zato je Duhu Svetome po njemu lako činiti čudesna djela i znamenja. A upravo takav smeta duhovnoj eliti u Jeruzalemu. Zanimljivo, njima apostoli idu na živce, pokušavaju ih spriječiti, zatvaraju ih, premlaćuju ih, ali „ovaj mali“ im je nepodnošljiv! On ih istinom – razbješnjuje! E, to ne mogu podnijeti! Kamenuju ga! A on im velikodušno, s pogledom na otvoreno nebo i uskrsnuloga Isusa, oprašta! I umire – mučenički! Plod njegova mučeništva bit će njegov sunarodnjak, „mladi Pavao“, kojeg je vjerojatno poznavao iz Gamalieolove škole, koji će postati i apostol, i svećenik, i biskup, i navjestitelj Isusa, i – mučenik! I pobjednik – zauvijek! Ma Bog je sjajan!
Sve ovo pišem punim srcem, jer upravo u Stjepanovom životu prepoznajem „biblijski šarm“ sadašnjeg trenutka Crkve u hrvatskom narodu!
Tko je prvi ukazao na neprihvatljivost Spolnog odgoja u okviru Zdravstvenog odgoja u školi Republike Hrvatske? Laici…Vjernici, puni Duha Svetoga koji znaju o čemu je „ideološka caka“ i opasnost! Oni su jasno, glasno i nedvosmisleno rekli što je tu neprihvatljivo, dok su naši biskupi i svećenici, vjerujem, proučavali, molili, lomili i navješćivali Riječ. Oni, kao i prvi apostoli, nemaju priliku živjeti stvarnost kao oni koji slušaju udovice i poslužuju oko stolova. Tek s laicima, i svjetlom Duha Svetoga spremni su oduprijeti se opasnosti koja „razara čovjeka.“ I zato – imamo sjajnu Crkvu, glasnu i jedinstvenu u obranu Istine koja oslobađa i Slobode koja živi u Istini i od Istine! S Gospinim zagovorom i Duhom Svetim – to je uvijek pobjedna kombinacija! I sada je!
Ana Penić