Od nekadašnje čiste i bistre rijeke Bosne pune (takozvanih studenaca) izvora pitke vode i kupača bila je ribom najbogatija rijeka ovog dijela jugoistočne Evrope. Miran tok rijeke, bujna biljna vegetacija dna, mnoštvo pješčanih zrnaca i krupnog šljunka, lagan pristup svim dijelovima rijeke, čine ovaj dio Bosne potencijalno najperspektivnijom rijekom za život raznih riba, pa se tu osim autohtonih vrsta: bjelice, pastrmke, škobalja, štuke, smuđa, mrene, klena, plotica, šarana, soma pojavile i neke nove vrste riba, koje većina ribiča do sada nikada nije ni vidjela a to su: deverika, babuška, bodorka, šljivar, vretenar, bucov, grgeč itd.
No danas je ta čista i bistra rijeka postala rijeka smrada, otpada i svega onoga što je drugima višak te im smeta pa to ne razmišljajući da će se negdje usidriti i nekome smetati upute nizvodno niz valove rijeke Bosne.
Tako je danas u našem kraju gdje je rijeka dosta mirna i pitoma osim u vremenu kasnejesen i ranog proljeće kada su obilate kiše i otapanje snijega postala sabirnica tuđeg otpada i smrada.
O čemu je sve riječ teško je opisati riječima, ali fotografije koje nam je dostavio naš suradnik sve govore. Jer kako kaže ovo se ne događa i ne viđa svaki dan ovo se može vidjeti i dogoditi samo kod nas i u našem kraju. Od plastičnih boca, vrećica i zaštitnih folija tu su i stiropor, tkanine pa čak i dijelovi nekih uređaja i strojeva tu je sve ono što pluta na vodi.
Rijeka Bosna izvire u podnožju planine Igman, u blizini naselja Ilidža, na oko 500 metara nadmorske visine. Od izvora teče pravcem prema sjeveru, kroz sarajevsko izletište Vrelo Bosne.
Rijeka Bosna protiče centralnim dijelom Bosne, druga je najveća bosanskohercegovačka rijeka koja se nakon 270 km toka, ulijeva u Savu kod Bosanskog Šamca te pripada crnomorskom slivu. Duboka je 1-3m (u virovima dostiže dubinu i do 10m) a široka 35-170m. Najviše je sužena između Maglaja i Doboja.
Obale su joj visoke od 1,5 do 6m, a djelomično su obrasle šumom i žbunjem. Na više mjesta pravi slapove i brzake. Prosječan pad joj iznosi 1,48 m/km, a srednja količina proticanja vode oko 100 m³/s. Najveći vodostaj je u periodu od ožujku do svibnja i u studenom, a najniži u kolovozu i rujnu.
Rijetko plavi okolno zemljište, osim nizvodno od Modriče gdje se rijeka u jesen i rano proljeće češće izlijeva. U donjem toku nanosi veće količine šljunka, stvarajući plićake. Dno korita Bosne čine pretežno nepropustljive stijene. Gazovi preko Bosne su rijetki. Smrzava se samo za vrijeme jakih zima. Glavne pritoke rijeke Bosne su: Željeznica (26,9km), Miljacka (35,9km), Krivaja (101km), Spreča (137,5km) i Stavnja (30,4km) sa desne strane, a Fojnička rijeka (46km), Lašva (49,4km) i Usora (82km) s lijeve strane. Sve imaju veći pad od Bosne osim Spreče.
Za Posavinu.org piše Mišo Perak
https://posavina.org/garevac/cista-i-bistra-rijeka-bosna-pretvorena-u-rijeku-smrada-i-otpada#sigProId1ed9e73477