Već je šesta godina kako se iz Alpske zemlje Švicarske i njenog kantona Walisa vratiše Marija i Pero - Perija Perić „Sarvanov“. I ako su imali uređenu obiteljsku kuću u srcu Slavonije i Osijeku uopće se nisu dvoumili da li se vratiti u nju ili se vratiti svojim stoljetnim korijenima te obnoviti kuću u Garevcu i u njoj provoditi dane do mirovine i tu dočekati starost.
Želja i srce su pritegnuli i izabrali su ono teže, ali ako im to pričinjava mir i radost u duši onda sigurno nisu pogriješili. Ovo je staro gnijezdu u koje svi rado dođu. Dapače kad god požele mogu otići u Osijek kod sinova i njihovih obitelji i tamo ostati koliko žele.
Kako su dugo vremena proveli u Švicarskoj i kao marljivi i uzoriti radnici stekli radne obveze ni je im bilo teško ponovo zasukati rukave i zakopati motiku u svoj vrt jer su znali da samo majka i zemlja mogu rađati. Ovakav način rada im nije teško pao jer je i Marija iz slavonske seoske obitelji iz naselja Bekteža kod Požege a bacajući pogled unatrag i prisjećajući se vrijednih Perinih ruku iz mladosti i traktora torpeda s kojim je kao i ja osobno na garevačkim šljunkarama pisao svoju domaću zadaću ovo mu sigurno ne pričinjava teret već zadovoljstvo.
Tako je Perija spojio svoje znanje stečeno na Osječkom poljoprivrednom fakultetu i posavsku ravnicu koja mu je uzvratila zavidno dobre rodove i plodove. Iako je zasađeno povrće čisto ekološki proizvedeno pokazalo se veoma uspješnim
Ovo je za ne povjerovati kazuje nam Perija “ osim mladog luka, salate, graška i mahuna vrlo je dobro rodio i krumpir koji je dosegao čak do 850 gr, a posavski paradajz i do 1200 gr. Ističe kroz smjeh, a gospođa Marija kaže kako trenutno ima pune ruke posla, jer sve to treba pospremiti i napraviti zimnicu. Šteta je pustiti da usjevi u vrtu trunu, a zima je duga i sos od paradajza koji smo napravili dobro će nam doći u zimskim danima posebno za sarmu i kiseli kupus.
Dok se Marija brine gdje i kako pospremiti staklenke Perija odlazi na sastanak MZ Garevac u koju se aktivno uključio odmah po svom povratku i u kojoj trenutno obnaša dužnost tajnika.
Nama iz uredništva ne preostaje ništa drugo već čestitati ovim relativno mladim povratnicima na odlučnosti i spremnosti da se vrate u svoj zavičaj i čuvaju ga dok mu i mi ne dođemo, a mi iz Uredništva ćemo ih i dalje rado posjećivati u njihovom obiteljskom domu te upućivati ohrabrujuće riječi , zaželiti im dug i miran život, dobro zdravlje i brzu prilagodbu na nove životne okolnosti bez sata na rici i odlaska na posao te ugodan boravak i svjetlu budućnost u svom zavičaju.
Za Posavinu.org piše Mišo Perak
