Lijepo je i svečano bilo nazočiti na blagdan Svih Svetih u utorak, 1. studenog 2016. godine na svetoj misi i groblju Sv. Ilije u Garevcu. Lijep jesenji dan i vrijeme koje nam je Gospodin darovao okupilo je preko 700 vjernika. Mnogima je to zgoda da pohode grobove svojih najbližih i rijetka veza s rodnim krajem iz kojega su se iselili i otišli diljem svijeta.
Sveto misno slavlje predvodio je naš susjed iz Pećnika vlč. Jakov Kajinić duhovnik bogoslova u Sarajevu a koncelebrirali su Marko Perić, Anto Burić i župnik Filip Brajinović. Prisjećajući se svojih najmilijih koji više nisu s njima, Garevljani su na njihovim posljednjim počivalištima molili opjela, zapalili svijeće te grobove ukrasili cvijećem.
Međutim, ovogodišnji blagdan Svih svetih protekao je u ozračju tuge i nevjerice zbog uhićenja i zatočenja desetorice pripadnika HVO-a u Orašju: general-bojnika Đure Matuzovića (ratnog zapovjednika obrane Orašja i tog dijela Posavine), brigadira Ive Oršolića - Ivše (njegovog zamjenika) te Tade Oršolića, Marka Dominkovića, Jose Nedića, Marka Baotića, Marka Blažanovića, Mate Živkovića, Ante Živkovića i Stjepe Đurića.
Među malobrojne garevačke povratnike uvukla se neka nelagoda te se mnogi pitaju: „Dokle će se na ovim prostorima ismijavati pravda i dokle će ovom napaćenom zemljom zločinci slobodno šetati, a žrtve biti progonjene i uhićivane?“
Umjesto da zločinci nad Hrvatima u Bosanskoj Posavini budu privedeni, privode se oni napadnuti, koji su samo branili svoj prag, svoj dom, svoj zavičaj, i nikada, nikoga i nigdje nisu napadali. Krivi su što su se obranili. A po svemu sudeći po ovome što se događa, to im je najveći i neoprostivi „grijeh“. Svi mi znamo da je ovaj prostor u Bosanskoj Posavini branjen i da se ni metra nije išlo izvan prostora općine Orašje. Kako onda i na koji način netko može biti osuđen za ratne zločine, i za ono što nije učinio.
Dakle, ovo što se događa je etničko čišćenje na pravni način! Ovo što se događa je psihološki rat kojim se želi iseliti preostali dio hrvatskog naroda iz Bosanske Posavine.
Stoga mnogi sudionici obrambenog rata, kao i mnogi prognanici koji bi se htjeli vratiti, neće se više olako odlučiti prijeći granicu na Savi – jer svatko od njih se može naći na nekakvom njihovom „spisku“.
U znak sjećanja, dubokog poštovanja i zahvalnosti prema svima onima koji su dali svoj život u obrani ovog dijela Bosanske Posavine, ispred centralnog križa u 10.45 sati pripadnici Udruge HVIDR-e Modriča i bivši branitelji 105. HVO Modričke brigade položili su vijenac i upalili svijeće, a župnik Filip Brajinović je izmolio Opjelo. Doista svečan čin kojim se sjeća spominje i zahvaljuje za sve poginule, nestale i umrle Hrvatske branitelje pripadnike ove brigade kao i svih ostalih. Međutim s moga osobnog gledališta žalosno je da je samo osam članova(od kojih preznajem samo tri osobe) HVIDR-e i kao 9 član predsjednik Skupštine općine Modriča Petar Gagulić nazočili ovom svečanom činu dok su preostali bivši branitelji bili prisutni na groblju, ali ne i kod centralnog križa jer se osjećaju omalovaženim i zapostavljeni, jer predpostavljau da zaslužuju bar malo poštovanja za ono što su bili u periodu od 1992. do 1995. ratne godine, dok ih danas nitko ne gleda niti se na njih osvrće!
(Ograđujem se od svakog komentara na ovo gore napisano jer nisam istraživao niti pitao da li su bili pozvani i što je pravi razlog da već godinama nisu bili svi skupa.
Lijepe uvodne i završne riječi župnika Filipa kao i propovijed vlč. Jakova Kajinić ostat će nam dugo u sjećanju.
U 16. sati na zajedničkoj grobnici žrtava „Burića štale“ vjernici su upalili svijeće, a župnik Filip molio je zajedničko opjelo.
Ove godine vidjelo se dosta novih lica među onima koji su posjetili zajedničku grobnicu i po riječima župnika Filipa bilo ih je najviše do sada. Veseli nas činjenica da se to sveto mjesto ne zaboravlja već iz godine u godinu povećava broj nazočnih vjernika koji ne dozvoljavaju da se muka njihovih djedova ne prepusti zaboravu.
Iako sam samo prenoćio u Garevcu i poslije mise se odmah vratio da bih na granici u Bosanskom Šamcu imao 5 km dugu kolonu koja se u večernjim satima prostirala čak do pola Crkvine, nije me razočarala već mi je dala još više snage i morala. To je živi pokazatelj da još uvijek postojimo, cijenimo i ne zaboravljamo naše pokojne koji su to od nas davno zaslužili.
Sutradan na blagdan Dušnog dana bio je znatno manji broj vjernika. Na svetu misu u 11.00 sati koju je predvodio vlč. Anto Perić okupilo se oko 60 vjernika.
Molimo Gospodina da nam otvori razum i dadne snagu da se sto češće viđamo u našem zavičaju.
Za GIP piše Mišo Perak{jathumbnail off}