S obzirom da je ove godine Uskrs bio kalendarski vrlo rano to jest koncem ožujka i da je Europu zahvatilo hladno vrijeme u Garevcu i dragoj nam Bosanskoj Posavini dan je bio pravi proljetni. Temperatura se popela do 13 gradi, a već od ranog jutra (iako se baš danas počelo računati ljetno vrijeme) sunce je obasjalo našu ravnicu.
Uskrs je, a uz to i lijepo vrijeme privuklo je još veći broj žitelja i vjernika posavskih župa u njihov zavičaj za ovaj najveći kršćanski blagdan. Stoga su se ovih dana na našim prostorima dala primijetiti mnogobrojna vozila raznih registarskih pločica kao i lica presretnih mještana koja su s puno ljubavi uređivala svoja dvorišta, vrtove i okoliš.
Ovaj susret u Garevcu kao i mnogi do sada dali su novu nadu našem mjestu. Poklonili smo mu barem nekoliko dana smijeha i radosti naše djece. A za uzvrat i ovaj puta dobili smo zahvalu i njega i naših predaka kao i naše zemlje koja se polako iz pepela budi.
Bila nam je zahvalna i naša crkva, naša garevačka ljepotica koja je svih ovih dana Velikog tjedna bila relativno puna, a posebno danas kada se u nju okupilo oko 300 vjernika. Svetu misu predvodio je vlč. Ljubo kapelan iz Odžaka.
Veliku pozornost naših mještana privukla su posebno djeca kojih je doista bio veliki broj i kojih je svake godine sve više u našem Garevcu. A svi oni bili su darovani s oko 200 komada raznoraznim bojama obojenih Uskrsnih jaja koje je za tu zgodu pripremila župna dvorkinja Dijana Kovač kao i ostale dekoracije i cvijeće što su mnogima zapele za oči.
Jedino ću napomenuti da je ovaj Veliki tjedan za nas Garevljane doista bio veliki. Tužan i žalostan. Svi župni obredi Velikog tjedna kao i sam blagdani Uskrsa proslavljeni su u odsutnosti našega župnika Filipa.
I na kraju neka nam ovi lijepo provedeni dani u Garevcu kao i cijeloj Bosanskoj Posavini budu nada za budućnost da se i tu može skromno ali lijepo živjeti. Stoga ne okrećimo glavu samo prema Brodu, Đakovu, Osijeku, Zagrebu, Bernu i Beču nego prema Garevcu, Čardaku, Kornici, Tramošnici, Orašju i svakom svom selu, i svakoj svojoj njivi.
Za Posavinu.org piše Mišo Perak
27.0ožujak 2016.