Niti duše posavske

Hasić je napokon doživio svoju prvu promociju knjige koju je organizirala Udruga Hasićani dana 9.8.2024. godine u Domu kulture u Gornjem Hasiću. Promocija knjige „Niti duše posavske“ rođene Hasićanke dr.sc. Ružice Sarić-Šušnjare okupila je Hasićane i njihove prijatelje iz Australije, Švicarske, Njemačke, Austrije, Hrvatske i drugih krajeva svijeta. „Ružica Peranova“, kako je autorica poznata u Hasiću, poklonila je svom rodnom selu najljepše što se može – kontinuitet tradicije, običaja i duha rodnog mjesta u naslijeđe budućim naraštajima, ma gdje oni bili. Riječima autorice, knjigu je napisala iz „ljubavi prema ljudima koji su ovdje živjeli i umrli ili još žive daleko od mjesta rođenja, da se ne izbriše i ne zaboravi naše postojanje, jer što nije zapisano kao da nije ni postojalo.“

• Pred vama je knjiga o našoj Posavini, o našoj kršćanskoj župi, o općini Šamac, o našem nezamjenjivom mjestu rođenja, o rodnoj nam grudi – Hasiću; o tajanstvenoj škrinjici djetinjstva u kojoj smo pohranili najtananije osjećaje i ljubav koju predajemo mlađima za sjećanje i čuvanje – autorica je ovim riječima predstavila knjigu u uvodnom dijelu promocije. Zatim je parafrazirajući riječi pisca Zvonimira Mrkonjića rekla:
• Gdje je Hrvatska Tišina? Pita se čovjek. U jednoj od putanja predviđenih za izvlačenje ranjenika iz Vukovara preko Srbije i Bosne, spomenuto je samo jednom mjesto – Hrvatska Tišina. Onaj tko je zainteresiravši se za to mjesto kojem ime idealno odgovara jednoj verziji sudbine svih našim mjesta, tko je, dakle, htio naći daljnju potvrdu tog imena, nije bio zadovoljan. Hrvatska Tišina nikada nigdje nije više bila spomenuta. Da li to mjesto uopće postoji, pita se pisac, ili smo mi već svi duboko u njemu pa i ne znamo ni kako se zove i je li uopće više postoji.

Župi Hrvatska Tišina pripadaju, između ostalog Gornji i Donji Hasić, a na fotografiji na koricama knjige je stara Župna crkva u Tišini, koja je prvi put izgrađena 1874. godine; crkva je tijekom rata jako oštećena, ostali su samo zidovi i željezni krovni nosači. Na njezinom mjestu izgrađena je nova.

Nakon autorice, riječ su preuzeli predstavljači i to, najprije, mr. Anto Knežević koji je dao kratki osvrt na sam nastanak i sadržaj knjige.

–  Ova knjiga podsjeća na starinske škrinje ili čekmeze u kojima se čuva carsko ruho i predmeti od vrijednosti, autorica zaslužuje pohvalu jer je sačuvala ono najvrjednije iz Bosanske Posavine: prijašnje običaje i drage ljude koji su obilježili i obogatili svoj zavičaj – istaknuo je Anto Knežević. Osim toga, Anto Knežević dao je informaciju da se Žendrag u knjizi spominje 32 puta. Žendrag je naziv rječice koja teče od Kruškova polja kroz oba Hasića i obje Tišine do ušća u Savu, a ujedno je i naslov prvog časopisa u Bosanskog Posavini; pretisak prvog broja „Žendraga“ autorici je povodom promocije poklonio povjesničar Marko Matolić.

Prethodnica knjige „Niti duše posavske“ je knjižica koju je autorica 1996. godine objavila u Senju pod nazivom „Običaji hrvatskog naroda u Bosanskoj Posavini - prilog etnografskom proučavanju“. Recenziju te knjižice napisao je pokojni ličko-senjski biskup Mile Bogović. Na promociji je njegovu kratku recenziju pročitao Marko Šušnjara.

„U Bosanskoj Posavini u nedavnom ratu prošli su najgore Hrvati. Živjeli su stoljećima na onom području, srasli s njime, na njemu sijali, sadili i želi i odjednom prestali to činiti, jer ondje jedva da je itko od njih ostao. U ovo vrijeme prognani ljudi najintenzivnije misle o svemu što su ondje stvorili i što je ondje bilo, a nigdje drugdje toga ne susreću.“ – pisao je dr.sc. Mile Bogović.

Dio svoje recenzije pročitao je i poznati Hasićan, Željko Brandić:

• Rat je odnio mnoge drage ljude, promijenio mnoge živote, na silu prekinuo ono što je bilo bitno, važno, najdraže. Ali nije odnio sjećanja i uspomene. Nema na ovom svijetu ni oružja, ni sile koja bi posavskom čovjeku mogla izagnati iz grudi dušu i ono što je u njoj pohranjeno.

Željko Brandić je iznio informaciju da je ova promocija povijesni trenutak za Hasićane jer se po prvi put u Hasiću održala promocija knjige.

Osim recenzija, tijekom večeri čitali su se odlomci i crtice iz knjige kako bi se stekao što bolji dojam o njezinom sadržaju. Glazbeni sadržaji uz šargiju i kolo doprinijeli su boljem učinku promocije. Na kraju su se okupljeni Hasićani družili uz zakusku i piće zadovoljni događajem i radosni što su ponovno okupljeni u svom rodnom kraju.

Za istaknuti je da je autorica svoju knjigu promovirala 29.1.2024. u Pastoralnom centru župe Glavosjeka Sv. Ivana Krstitelja u Odžaku; 13.4.2024. u Klubu knjižare Nova u Osijeku; 20.4.2024. godine u  Domu u Prevršcu gdje se okupio velik broj mještana općine Donji Kukuruzari i okolnih mjesta; te 9.5.2024. u Središnjem uredu Udruge Prsten u Zagrebu. Na svim promocijama knjiga je izazvala velik interes javnosti, budući da je jedinstvena po svom sadržaju i opisuje ono što Posavci još nisu zaboravili, ono što još živi u njihovim sjećanjima i što je autorica uspjela oblikovati u knjigu koja ostaje čuvarica tih vrijednosti.