Poštovani čitatelju, o slobodi govora Papa u miru, svima nama dobro poznat, Karol Woytila je rekao: „Slobodu govora neprestano valja osvajati, nije moguće tek posjedovati je. Za slobodu plaćaš čitavim sobom. Uz tu naplatu ulazimo u povijest i dotičemo njene epohe“.
Stoga, pitajmo se i mi, što je za nas sloboda govora? Imamo li i mi pravo na slobodu govora, u obitelji, zajednici, na radnom mjestu pa i zemlji u kojoj živimo? Bojimo li se biti svoji? Imati svoj stav? Možemo li se izdići iz neznanja? Možemo li postati uspješni, pametni i savršena bića? Možemo li biti slobodni? Možemo li naučiti letjeti? Osobno smatram da možemo i da smo sposobni za sve ovo. Stoga, mislim da je sloboda govora potrebna i neophodna za postojanje u svim vidovima našeg postojanja, a osobito danas u demokraciji.
Naglasila bih kako je sloboda govora izuzetno važna danas i u demokratskoj vlasti. Zašto? Vrlo jednostavno i nije nedokazano! Ondje gdje ne postoji sloboda govora, u autokratskim sustavima, ljudi se boje reći ono što misle. Boje se biti svoji. Boje se imati svoj stav. Boje se izreći svoje mišljenje. Boje se osude onih jačih! Ako li je tako, a često jest, tada vlast kao i nadređeni nisu kadri spoznati što je „pjesnik želio reći“ (?)!
Netko je rekao kako slobodu nije vrijedno imati ako ona ne uključuje i činiti pogreške. Često se događa i to da neki ljudi zahtijevaju slobodu govora kao kompenzaciju za slobodu misli koju rijetko koriste. A meni se sviđa misao poznatog mislioca Johna Stuarta Milla koji misli da sloboda govora nije važna samo zato što svatko ima pravo na slobodu izražavanja, nego i zato što zajednica, obitelj i šire, gdje god živimo, imaju pravo čuti naša razmišljanja.
I sljedeće pitanje. Je li teško posjedovati slobodu govora? Osobno mislim da jest i nije. Ovisi gdje i u kakvom društvu živiš? Ovisi smiješ li imati svoj stav, bojiš li se iznijeti istinu a da nemaš posljedica za koje ćeš snositi konsekvence! Danas smo svi svjedoci koliko se ljudi boje slobodno govoriti. Zašto? Upravo zato jer zlostavljanju smo svi pomalo izloženi. Stoga proizlazi pitanje je li zaštita slobode govora stvar prava ili stvar zaštite od utjecaja vlasti. To je uglavnom razlog zašto se ljudi boje slobode govora. Zaboravljaju da se čovjek rađa slobodan, a posvuda je u okovima.
I na kraju dragi čitatelju, slobodan nije onaj tko prkosi pravilima, već onaj tko, uviđajući prinude i ovisnosti prirođene svome biću, nastoji čuti, učiti i u sebi probavljati iskustvo svakog novog dana. A misao Friedricha Schillera neka nam bude poruka za kraj našeg druženja. Rekao je: „Zakon je pretvorio u pužev korak ono što je moglo postati orlovim letom. Zakon još nikada nije stvorio velikog čovjeka, ali sloboda rađa divove i ekstremiste“.
Stoga ne bojmo se biti svoji na svome i živjeti slobodu punim plućima.
Sestra Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove