07
Sun, Jun
15 New Articles

Odžak
Typography

U vrijeme pandemije i epidemije i korona virusa u petak 24. 4. 2020. godine počeo je mjesec muslimanskog ramazana, mjesec molitve i posta, dobročinstva, boljih međuljudskih odnosa i povezivanja rodbine, prijatelja i kolega. Velika važnost se pridaje čistoći misli i djela, a po riječima Poslanika Muhameda, uz jelo i piće, ove stvari kvare post: laž, psovka, ogovaranje, kleveta i strastven pogled.

Toga dana je veliki broj islamskih vjernika diljem svijeta pa tako i naših Odžačana započeo s postom u kojem se od zore do zalaska sunca ne smije ništa konzumirati. Izostavlja se sve što ima kontakt s ustima i organizmom: jelo, piće, cigarete pa čak i lijekovi a danas post traje od 3.46 do 19.50 sati pa vidite kolika je to žrtva jednog vjernika.

Međutim ako se nešto u zaboravu pojede ili popije, to ne kvari post, uz uvjet da vjernik s time prestane čim se prisjeti da posti.

S druge strane, ako se nemarom prilikom abdesta (obrednog pranja pred namaz) ili kupanja proguta samo kap vode, post je automatski pokvaren. Na taj način Islam razlikuje nepažnju od nemarnosti.
Ovo je posebna godina i poseban mjesec posta kada će radi epidemije i korona virusa džamije kao i sve ostale bogomolje ostati prazne dok će se dnevna molitva ikindija i mukabela to je učenje kur'ana prenositi uživo putem FB i na lokalnom radiju Preporod.

prijenos uzivo

Poruka imama odžačke džamije

„Proglašeno stanje nesreće u kojem se nalazimo, tražilo je od nas da se organiziramo i imamo čvrstu suradnju s vjernicima. Ovo je zadesilo sve vjerske zajednice pa tako i nas u IZ-i. Ramazan je puni mjesec. Vjernici pojačano dolaze na molitve a posebno na popodnevnu i večernju. Ovo vrijeme pandemije je otvorilo brojna pitanja i poguralo nas da iznalazimo mogućnosti druženja s vjernicima. Koristimo ove resurse tehnologije, pa sadržaje, molitve i poruke dostavljamo u domove vjernika putem platforme fb Medzlisa i radio PREPORODA. Novo iskustvo pokazuje već i svoje prednosti. Do vjernika smo prestanak posta (iftar) od ovoga ramazana, pored kandilja i ezana, obavijestili i pucnjem iz topa kao tradicijske vrijednosti u mogućnosti podsjetiti na redovnu atmosferu“ poručuje Fahrudin ef. Munanović imam odžačke džamije.

efendija Fahrudin ef. Munanović imam odžačke džamije

Tradicija ramazana u Odžaku

Gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka odlučio da je da pomogne oživljavanje tradicije „ramazanskog topa“ koja datira još iz vremena Austrougarske tako što će svake godine donirati u nekoliko gradova po jedan top.
Tako su vjernici Odžaka stupili s njim u kontakt i zamolili ga da jedan takav top dođe i kod njih. Prijatelj Odžaka i gradonačelnik Sarajeva je ispunio svoje obećanje i dan pred ramazan top je stigao u Odžak.

stigao topFotografija je nastala kada je stigao top u Odžak, lijevo stoji efendija Fahrudin Munanović, a desno je Anes Osmanović

Još u vrijeme Austrougarske, top je označavao vrijeme iftara. Tada se ispaljivalo takozvano đule, odnosno ispaljivan je samo barut, postojao je zvuk detonacije i dim iz topa, nije bilo vatrometa kao što je sada slučaj.
Top je ranije za vjernike bio sve jer nije bilo sata, struje ni zvučnika pa se glas mujezina nije čuo u svakom domaćinstvu, a dobro će doći u ovo vrijeme epidemije kada okupljanja i molitve u džamijama nisu dozvoljene.

Tako će od ove godine islamski vjernici grada Odžaka ponovo imati priliku čuti njegov pucanj koji označavao kraj posta toga dana mjeseca ramazana i početak iftara i tako je bilo i sinoć u subotu 25.04. 2020. kada je po prvi puta ispaljen pucanj u Odžaku.

top puca

Tradicija vrućih lepinja

Isto tako tradicija u Odžaku su i vruće ramazanske lepinje koje postači ali i ostali građani s iščekivanjem očekuju i kupuju u kasnim popodnevnim satima da bi bile tople za Iftar. Domaće pekare Terzić i Složna Braća brinu se da lepinje budu svježe i na vrijeme. Iftari su tradicionalno organizirani u većim okupljanima međutim vrijeme pandemije to onemogućava pa se kao i ostali vjerski život i običaji svodi po prvi put mimo džamije u obiteljskoj atmosferi.

top 1024

Pozitivan je angažman predstavnika Islamske zajednice tako da aktivnosti iz džamije možemo pratiti putem društvenih mreža i lokalnog radija Preporod. Nedostaju tradicionalne Teravije i druženja poslije njih, ali tako mora biti. Top nam dođe kao nova radost iščekivanja Iftara. Raduje da je ukinut policijski sat i da sve oko pandemije ide na bolje pa se nadamo da ćemo kraj ramazana dočekati u boljim uvjetima i u džamiji.

lepinje

Iz povijesti Odžaka

Napomenut ćemo da se današnji grad Odžak u povijesnim zapisima spominje se od 1593. godine kao manje naselje i utvrda (Jukić, 1850. godine). Te godine u Bosni je sultanovim fermanom uveden odžakluk s pravom nasljeđivanja koji su se dodjeljivali zapovjednicima turske vojske. Miralem-begu je ovaj kraj dodijeljen kao odžak(posjed) i on je izgradio malu utvrdu koristeći ostatke ruševina starog rimskog grada. Nakon njegove smrti taj posjed naslijedio je njegov sin Ibrahim i u to vrijeme Odžak predstavlja veće naselje i graničnu utvrdu s manjim brojem graničara.

Austrijska vojska je u nekoliko navrata prelazila rijeku Savu i osvajala Odžak sve do potpisivanja Beogradskog mira 1739. godine, kada je uspostavljena nova granica Bosne duž rijeke Save.
Sljedećih 100 godina Odžak je proveo u miru i kulturnom i ekonomskom napretku. Urbana struktura grada zasnivala se na principu organizacije stambenih grupacija-mahala, povezanih s poslovnim zonama.

Cilj mladih Odžačana

„Prva džamija u Odžaku je bila drvena i zvala se“ Drvenija“ koja je u travnju mjesecu 1834. u poznatoj Pop Jovičinoj Buni kada su Hajduci Pop Jovice iz derventskog dijela Vučijaka uletjeli u Odžak je spaljena, a stanovništvo prepolovljeno. Ubijeno je oko 900 ljudi i na toj lokaciji se Odžak više nije podigao.
Jedino sjećanje na taj događaj je turbe koje je izgrađeno u neposrednoj blizini tog starog naselja, mezarja i drvene džamije Drvenije.

turbe
Na tome mjestu i danas dolaze ljudi svih vjera kad imaju tegobe te se pomole i prisjete mučenika
Želja nam je za Islamsku zajednicu Odžaka otkupiti tu zemlju, uvakufiti je i napraviti neki muzej ili dvorište na mjestu te Drvenije džamije kako bi otrgnuli zaboravu taj događaj stradanja prvog Odžaka“ kazao je za naš portal Anes Osmanović.

Novo vrijeme i način gospodarenja

Uspostavljanjem austro-ugarske vlasti 1878. godine u Bosni i Hercegovini počinje i novo razdoblje za Odžak.
Uvodi se novi kapitalistički način gospodarenja i novi način građenja koji podrazumijeva izgradnju visokih zgrada u kojima je objedinjen poslovni prostor u prizemlju i stanovanje na katu.

Gradi se čvrstim materijalom (ciglom) po novim propisima, koji uvode regulaciju ulica i građevinsku liniju.
Tako je nakon zapaljene Drvenije – drvene džamije iz 17 stoljeća koja nikada više nije bila obnovljena na tom mjestu izgrađena prva džamija s čvrstim građevinskim materijalom 1891. godine na drugoj lokaciji to jest na mjestu današnje džamije.stara dzamija

Bila je to prekrasna džamija s lukovima i minaretom visokim 36 metara. Srušena je za vrijeme Domovinskog rata u kolovozu - augustu 1992. godine.
Poslije povratka u Odžak počelo se s čišćenjem terena i izgradnjom nove džamije koja je danas u funkciji. Minaret joj je visok 51 metar.

nova dzamija

Svima koji postite uredništvo portala želi inspiraciju kroz odricanje i duhovnu obnovu u danima molitve i promišljanja. Znamo da je ovo Ramzan drugačiji od svih do sada, jer ovakvoga povijest čovječanstva još ne pamti.

U ovaj Ramazan ulazite s maskom na licu, po prijedlogu i naredbama kriznog stožera, u krugu svojih najmilijih u svojim kućama, domovima i stanovima, bez većih okupljanja i proslava te se nadam da će poslije Bajrama biti sve drugačije. Pobijedit ćemo strah koji čovjeka čini čovjekom ali i iz svega toga izvući neku pouku te izaći drukčiji, sigurniji, bolji i jači.

Za Posavinu.org piše Mišo Perak

I na kraju jedna pjesma čuvenog odžačana Muse Ćazim Ćatića koja je najbolje opisala ramazasnki top.

Ramazanska večer

Suton se spušta, mirisav k’o smilje
I siplje zemljom svoje nujne čare –top dzamija
Gle, mujezini već pale kandilje
I svijet ostavlja trge i pazare,
A suton pada mirisav k’o smilje…

Pobožni ljudi za soframa sjede,
Molitve usne šapuću im ti’o
Radosnim okom u satove glede –
Bljedilo sveto post im licem svio;
Al’ oni veselo za soframa sjede.

Na polju suton sve to više pada.
I sve su stvari u duboku muku…
Čekaju ljudi, kad će top sa grada
Navjestit’ iftar u plamenom zvuku –
A vani suton sve to više pada.

I gle, najednom svjetlost neka sinu
S tabije bijele, k’o nur s Tura da je,
A sa njim zvuk se po vazduhu vinu –
Zvuči l’ to svjetlost ili to zvuk se sjaje?
Večernji anđeo to iz topa sinu.

I hrli, noseć psalam vrh usana,
Intiman, mio k’o Božije riječi –
I zadnji disaj umrloga dana
U njemu plače, uzdiše i ječi…
Anđelu drhti psalam vrh usana.

A ezani ga mujezinski prate
I zvek posuđa s iftarskih sofara,
Krila mu zvijezde svojim trakom zlate
I plam kandilja sa vitih munara –
I tople molitve pobožno ga prate.

Suton je pao mirisav k’o smilje
I siplje zemljom svoje nujne čare,
Grleći krilom drhtave kandilje –
Svijet opet puni trge i pazare,
A suton miri kao amber-smilje.

Musa Ćazim Ćatić

Biser, Mostar, br. 3, 01.08.1913.