06
Mon, Jul
10 New Articles

P. Mahala
Typography

operacija vlaska mala 800Na samom kraju Drugog svjetskog rata, počevši od 19. travnja 1945. partizanske jedinice su u Posavini izvele „Operaciju Vlaška Mala“, poznatiju pod imenom Bitka za Odžak. Cilj joj je bio skršiti zadnji otpor preostalih lokalnih hrvatskih snaga koje se nisu htjele povući prema zapadu i odbijale predaju te nastavljale pružati žestok otpor znatno jačim i brojnijim partizanskim jedinicama sve do 25. svibnja 1945.godine.

Mnogi se i danas pitaju što je bio motiv takvoj odlučnosti? Odgovor je jednostavan: Ljudi su smatrali da je jedino braniti svoju kuću, svoj dom i obitelj moralno i pošteno! U tim borbama i masakru nad lokalnim stanovništvom nakon okončanja sukoba, partizani su pobili najveći broj od 3.411 ovdašnjih Hrvata, stradalih tijekom Drugog svjetskog rata.

Sjećanje na ovu tragediju tradicionalno se obilježava Danima sjećanja, višednevnom manifestacijom koja će ove godine izostati, zbog pandemije koja je zahvatila cijeli svijet.
Jedan od organizatora Dana sjećanja, svih ovih godina i predsjednik organizacijskog odbora za izgradnju Spomen parka, Luka Jurić napisao nam je tekst u kojemu rekapitulira priču o odlučnosti, stradanju, žrtvi, sjećanju i materijaliziranoj memoriji fra Grginoj knjizi Vrijeme stradanja i Pranjićevom Spomen parku.

Negdje tamo tisuću devetsto osamdeset osme ili devete prvi puta sam čuo pa onda i vidio kako fra Grga Vilić prikuplja podatke o Hrvatima stradalim tijekom Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća. Sjećam se kako sam ga jednom zgodom zatekao kod naše kuće, kako s mojim pokojnim ocem Antom Jurićem, koji je bio prakarator potočanske župe, a fra Grga tamo kapelan, prebraja i bilježi imena stradalih iz Brezika (zaseok Posavske Mahale). I tada sam ponovo čuo,od svoga oca, kako je u tom našem zaseoku tijekom rata poginuo ili stradao svaki treći stanovnik. Znam da su razgovor završili na način da je fra Grga pitao oca s kim bi o istoj stvari mogao pričati u Sredi, najveći zaseok našega sela, a on mu je preporučio Ivu Kneževa i Nedeljka Majića, dvojicu rijetko preživjelih sudionika vremena stradanja.

 fra grga vilic

 

vrijeme stradanja

Neće proći dugo, a u svjetlu nadolazećih demokratskih gibanja i slobode udruživanja, koje do tada nije bilo, pokrenuo je fra Grga inicijativu za obnovu rada HKD Napredak, podružnice u Odžaku. I sam sam u tim aktivnostima sudjelovao i na koncu fra Grga je izabran za predsjednika, a ja za tajnika društva. Propagirajući na inicijativnim sastancima ovu ideju, fra Grga je svugdje ponavljao kako je prvi zadatak društva da ovaj njegov prikupljeni materijal, popis stradalih, bude objavljen u obliku knjige.

Koliko je bio značajan Napredak i ovaj posao najzornije potvrđuje činjenica da je upravo Napretkova čitaonica bila prva meta napada na Hrvate u Odžaku. Od mnoštva ranjenih, od tempirane bombe koja je bila postavljena na vanjski zid čitaonice, zatim i aktivirana, na koncu će ranama podleći prva hrvatska žrtva u Odžaku mladi Tiho Dujaković.

Domovinski rat će prekinuti aktivnosti na pripremi ove knjige, a tek po povratku u Odžak, i rodne Potočane, fra Grga opet kreće u provjeru građe i računalnu obradu podataka. U ovoj fazi naročit doprinos završetku posla daju fra Pero Andrijanić, župnik u Svilaju i Ivica Gudelj, informatičar zadužen za sve. Fra Grga uporno i po tko zna koji puta provjerava podatke istrajući na točnosti svakog broja i slova.

To nas suradnike na projektu dovodi do“ ludila“ da bi smo na koncu, tada zadnju, a sam Bog zna koju po redu, verziju rukopisa dali u tiskaru na tobožnji probni prijelom, bez njegova znanja. Nakon što je rukopis zgotovljen i uređen za tiskanje stavljen pred fra Grgu, dao je on mig da se knjiga tiska. U ovoj fazi izrade knjige poseban doprinos dao je tadašnji ministar u Vladi Županije Posavske Stipo Ivanković.

Knjiga je tiskana pod naslovom Vrijeme stradanja u nakladničkoj kući Bosanska riječ iz Tuzle. Vlasnik izdavačke kuće i urednik Šimo Ešić je nakon promocije knjige, koja je održana pred punom kinodvoranom u Odžaku, između ostalog kazao:
„ Svjedočio sam da na promociji ljudi umjesto jedne uzmu dvije ili tri knjige, ali da , kao ovdje u Odžaku, neko dođe i uzme kutiju (12 knjiga), to nisam nigdje vidio!“
I od tada Vrijeme stradanja postaje sveta knjiga Podvučjaka, prostora koji je zauzimala istoimena župa koja se nekad prostirala na cijelom području današnje općine Odžak, te dijelova općina Modriča i Bosanski Brod.
Još za vrijeme rata, u Orašju je fra Grga je prepustio vođenje Napretkove podružnice dr. Miroslavu Ratančiću. Jedna od aktivnosti dr. Ratančića, vezana za Napredak u Odžaku bila je organizacija svečanosti na dan 25.svibnja 1997.

Ustalio se od tada običaj de se u četvrtak na večer, u tjednu koji prethodi 25. svibnju organizira ova pobožnost i njome se otvaraju Dani sjećanja.
U okviru manifestacije upriličen je veći broj kulturnih i znanstvenih sadržaja između kojih treba spomenuti:

- Promociju većeg broja knjiga, od kojih na poseban način ističem fra Grga Vilić: „Vrijeme stradanja“ i fotomonografiju Anto Baotić: „Rat i život“ Zanimljiva je bila i izložba Sto knjiga posavske književnosti koju je upriličio prof. dr. Stjepan Blažanović.

- Organiziran je znanstveni simpozij uz sudjelovanje većeg broja eminentnih poznavatelja ove problematike . Sva predavanja su skupljena i objavljena u zborniku kojega je uredio dr. Ivo Balukčić pod naslovom: „Odžak pouka povijesti“. Zbornik sadrži priloge: dr. Ratka Perića, dr. Josipa Jurčevića, dr. Mate Artukovića, fra Grge Vilića, vlč. Ante Burića, dr. Tome Vukšića i dr. Mile Bogovića.

- U spomenuti zbornik uvršten je i istoimeni dokumentarni film čiji je autor Mario Raguž.

- U okviru manifestacije prikazan je i film Jakova Sedlara Jasenovac.

- Upriličen je i veći broj izložaba, a pamti se izložba fotografija Sakiba Omerbašića: Ratni put 102. HVO brigade.

- Odigran je i veći broj kazališnih predstava od kojih na poseban način ističem predstavu teatra Rugantino: Cinco i Marinko te Krojcerovu sonatu u izvedbi prof. Vlade Keroševića.

Ustaljena praksa je da se svake godine redovito održi i bar jedno stručno predavanje na temu stradanja Hrvata u vrijeme Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća. Između ostalih predavanja su imali: dr. Josip Jurčević, Pejo Gašparević, dr Tomo Vukšić, dr Mile Babić, dr. Božo Lujić, dr Ratko Perić. prof. Kata Karadža, Delimir Odić, brigadir Tomislav Božić, Željko Raguž, Jakov Sedlar, te profesori Stipo Pilić i Stjepan Marčetić.
Unatoč, restrikcijama koje su, u vrijeme socijalističke Jugoslavije, pratile ovu priču, a ni danas nije lako naći sugovornike na ovu temu, ipak je u znanstvenoj literaturi i beletristici ostavljen pisani trag na temelju kojega se može izučavati ovaj fenomen. Pema profesoru Stjepanu Marčetiću preporučena bibliografija bi bila:

BITKA ZA ODŽAK 1945.
KRATKA BIBLIOGRAFIJA

  1. Zdravko Antonić, 19. birčanska brigada, Beograd, 1979.
  2. Marko Babić, Bosansko – posavski Bleiburg, Žrtve Burića štale u Garevcu, Vidovice – Zagreb, 2005.
  3. Anto Burić, Burića štala rana i ponos Garevca, u: Odžak – pouka povijesti, sjećanje na hrvatske žrtve Drugoga svjetskog rata, Zbornik radova desetih dana sjećanja, Odžak, 2009.
  4. Ante Cigeljević, Opkoljeni osinjak, Nin, Beograd, br. 1274, 8. 6. 1975, 62-63.
  5. Ante Cigeljević, Posljednja bitka u Europi 1945. godine, Večernje novosti, Beograd, god. XXVI, 23-28. 1. 1978.
  6. Zoran Dujak, Berlin pa Odžak (1. i 2. dio), Posavski Glasnik, Zagreb (23.9.1993. i 21.10.1993.)
  7. Ahmet Đonlagić, 27. istočnobosanska divizija, Beograd, 1983.
  8. Ahmed Đonlagić, Proleteri istočne Bosne – Šesta istočnobosanska proleterska narodnooslobodilačka udarna brigada, Beograd, 1970.
  9. Ahmet Đonlagić, Ćamil Kazazović, Borbeni put 16. muslimanske brigade, Tuzla, 1981.
  10. Marjan ĐORDIĆ, Bosanska Posavina, Zagreb, 1999.
  11. Vlado Jagustin, Burića štala, Tuzla, 2008.
  12. Josip JURČEVIĆ, Crna knjiga komunizma u Hrvatskoj – zločini jugoslavenskih komunista u Hrvatskoj 1945. godine, Zagreb, 2006.
  13. Drago Karasijević, Operacija „Vlaška Mala“ od 19. aprila do 25. maja 1945, Vojnoistorijski glasnik br. 2, Beograd, 1967.
  14. Mato Marčinko, U Odžaku se branila hrvatska država, Zagreb, 2004.
  15. Stjepan Marčetić, Odžak i odžačka Posavina 1945. godine, Rostra, Br. 2., Zadar, 2009.
  16. Krstivoje Milosavljević, 18. srpska brigada, Beograd, 1989.
  17. Milojica Pantelić, 25. srpska Narodnooslobodilačka udarna divizija, Beograd, 1977.
  18. Grga Vilić, Stradanje Hrvata – katolika Podvučjaka 1941. – 1945. u : Odžak – pouka povijesti“, sjećanje na hrvatske žrtve Drugoga svjetskoga rata, Zbornik radova desetih dana sjećanja, Odžak, 2009.
  19. Grga Vilić, Vrijeme stradanja, Wuppertal-Tuzla-Odžak, 2005.
  20. Božo Vukoja, Hrvat žive vatre, Crnac, 1999.
  21. Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije 1944. - 1945. g., Beograd, 1957.

Svako okupljanje, pa tako i Dani sjećanja ima i relaksirajuće sadržaje. Tako se u organizaciji OK Napredak redovito igra istoimeni memorijalni odbojkaški turnir. Prvi je odigran u Gornjoj Dubici, zatim u Potočanima, a onda se skrasio na igralištu, koje nosi ime po poginulom branitelju iz Domovinskog rata Peri Barbariću, u Posavskoj Mahali. Između ostalih tu su nastupali timovi iz: Modriče, Kalesije, Zenice, Lukavca, Orašja, Domaljevca, Slavonskog Broda, Osijeka, Siska, Zagreba, Varaždina, Novog Mesta i naravno domaći timovi iz Odžaka predvođeno OK Napretkom.

6 dani sjecanja 2019 odbojka 27

Drugi jednako važan događaj jeste i zajedničko blagovanje iza svete mise za stradalnike. Prvo je organizirano kod obiteljske kuće vlč. Matije Šimića, a upriličeno povodom prvog dolaska kardinala Puljića na Dane sjećanja. Potom je narednih godina to zajedništvo prakticirano u društvenom domu, a od 2017, pod velikim šatorom na igralištu Pere Barbarića. Prilika je to da se gostima obrate domaćini i pokrovitelji manifestacije. Od 2017. kada je blagoslovljen temelj za novoizgrađeni Spomen park u Posavskoj Mahali, pokrovitelj manifestacije je dr. Dragan Čović, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH.

pos mahala 2019

 

Godine 2018. uz postojeću kapelicu, jedinog svjedoka toga vremena, završena je izgradnja Spomen parka. Na 14 memorijalnih stupova upisana su imena 3.404 do tada identificiranih hrvatskih žrtava Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća. Središnja umjetnička instalacija, pored ostalog, sadrži samo jednu, posljednju kockicu iz šahovnice. Autor i realiziranog arhitektonskog rješenja bili su arhitekti Jure Pranjić i Ana Bosankić. Najznačajniju financijsku potporu projektu dali su Središnji državni ured za Hrvate izvan RH i Vlada Županije Posavske, Općina Odžak, kao i veći broj donatora i podupiratelja.

Zahvaljujući svima u ime organizacijskog odbora Ana Andrić je između ostalog tada rekla: „Spomen park je znak koji ovaj naraštaj postavlja, želeći posvijestiti stradanja Hrvata ovoga kraja, ali i ispričati priču o nama i našem odnosu prema našim precima, zavičaju, svijetu i životu. Kažu kako je povijest učiteljica života. Ovo je bio jedan od ispita naše generacije, vjerujem da smo ga položili!“

spomen park 1000

Završetak radova na kapelici i uređenju Spomen parka na poseban način pomogli su Vijeće ministara BiH i gospodin Mato Agatić, prikupljanjem financijskih sredstava u inozemstvu.
Posavska Mahala je tako postala hodočasničko mjesto. Svake godine bilježe se posjetitelji od Dubrovnika, Mostara i Neuma, preko Rijeke, Varaždina, Osijeka i Vukovara, a o Posavljacima da ne govorimo. Od gostiju koji su redoviti hodočasnici treba spomenuti zagrebačku grupu koja redovito dolazi, a predvodili su ju u ime HDZ-a Josip Vidović i Mijo Crnoja, brigadir HV Ivan Rašić te u ime Udruge bosanskohercegovačkih Hrvata Mile Stanić i Ante Ljevar. A na poseban način im je i domaćin i suorganizator Anica Bošnjak, rođena Šimić.

U svijesti lokalnog puka sjećanje na tragediju iz svibnja četrdeset pete, pored usmene predaje, očuvana je i u lokalnom glazbenom izrazu koju ovovremeni Posavljaci nazivaju izvornom pjesmom (tradicionalni naziv je seljačka pjesma). Zanimljiva je bila situacija na svečanom ručku 2017. Obraćanja visokih dužnosnika su bila dostojno saslušana i pristojno pozdravljena pljeskom. A kada su, u narodne nošnje obučeni, stari seljački pjevači Ljubica Kljajić i Mirko Čolić zapjevali „ Kad se sjetim četrdeset pete“… svi koji su sjedili pod šatorom su ustali kao na himnu. Pjesma je to koja je na zoran način opisala svu tragediju, tugu, patnju i stremljenje tada ucvijeljene i ožalošćene, majke, žene, djevojke posavačke. Ova je pjesma skroz lokalna. Spominju se u njoj Odžak i sela Pećnik i Vlaška Mala. No o ovoj tragediji odžačkog kraja pjevali su Hrvati i u okolici Doboja i Dervente u pjesmi: „Tekla Sava od brijega do brijega / nit od kiše nit od bijela snijega / već od suza posavačkih cura“ ili u središnjoj Bosni, u okolici Maglaja i Žepča: „Kad je borba pod Odžakom bila i mene je tuga zadesila / imala sam muža i djevera / obojica pala od gelera“ i mnoge druge.

Iako je pjesma „Bijela vila“ poprimila sve značajke narodne balade i izvodi se u tek ponešto modificiranim varijantama, pouzdano se zna da ju je ispjevao kad je pedesetih godina dvadesetoga vijeka bio vojnik u Skoplju, Pećničanin Mato Kljajić i „poslao bijelom Odžaku, da pjevaju momci po sokaku“.

Bijela vila

Bjela vilo, daj da zapjevamo,
Kako ne bi kad mi dobro znamo,
Zar ne vidiš kako cure pate,
Ostadoše mlade neudate.
Udale b´ se nemaju za koga
Što će jadne sa života svoga.
Svaka cura kao guja cvili,
Jerbo su im momci izginili.
To ne cvile samo djevojčice,
Još imaju mnoge udovice.
U Pećniku selu malenome
U najljepšem kraju posavskome.
Kad pogledam vata me groznica,
Trista šeset samih udovica,
Od njih jeste sve koja se znade
Koja dvajest godina imade,
Al ni jedna nije među njima,
Koja više od trideset ima.
Da vidite moja braćo draga,
Kad zacvili ženskadija mlada,
Plaču cure za svojim momcima,
Mlade žene za svojim ljudima.
Mladi ljudi, momci neženjeni,
Na Odžaku svi su pobijeni.
Što je mogla odnijela je Sava,
A što nije prekrila je trava.
Svakog dana pokraj rjeke Save,
Djevojačke marame se plave.
Svaka traži svojega dragana,
Kad ga nađe vako progovara:
Savo vodo bi li malo stala,
Ja sam svoga dragoga poznala,
Al je Sava voda bez milosti,
Dade vale odnese mu kosti.
Dragi ode niz vodu studenu,
Mala pade na travu zelenu.
Kako pade proklinjati stade,
Vlašku Malu i njene livade:
Vlaška Mala jezero se zvala,
Ti si naše jabuke ubrala,
Ubrala si zrele i rumene,
Ostavila trule i zelene.
Sava voda po malo žubori,
Crna zemlja ništa ne govori.
Da se ovo nikad ne ponovi,
Odoše nam najbolji sinovi.

 

Dani sjećanja i druge aktivnosti na očuvanju memorije se nastavljaju. Sljedeća faza je uređenje spomen sobe u društvenom domu u Posavskoj Mahali. Cilj je opremiti postojeći prostor učinivši ga prikladnim za multimedijalne događaje, promocije, izložbe, sastanke i druge sadržaje koji će oplemeniti život današnjih stanovnika Posavske Mahale i podvučjačkog kraja.

Završit ću poznatim citatom posvećenom Petru Zrinskom, a koji je bio napisan pod središnjim križem u Odžaku pred kojim je održana prva sveta Misa na ovu nakanu: Navik on živi ki zgine pošteno !

Luka Jurić