Domaljevac je, pod imenom Domanovci, prema dostupnim saznanjima iz literature, bio naseljen prije dolaska Turaka. To navodi fra Roko Špionjak u svojem djelu "Povijest Župe Domaljevac." Kako podsjeća fra Roko, to se vidi iz popisa knjige poreskih obveznika iz 1548. godine gdje je "Domaljevac ubrojen među nastanjena, ranije opustjela naselja."
PODRUČJE DANAŠNJEG BAZIKA I GREBNICA PRVOBITNO JE BILO DIO JEDNOG SELA BABINE GREDE
"Područje na kojem se danas nalaze sela: Bazik, Grebnice, Tišina, Škarić obuhvaćalo je oko 1680. godine samo jedno selo, koje se zvalo Babina Greda, kao i naselja na suprotnoj strani Save. Bosanska Babina Greda graničila je na južnoj strani sa selom Crkvište (danas pravoslavno selo Crkvina), a župa Crkvište do konca 17. stoljeća obuhvaćala je područje između Save i Bosne i rječice Tolise, te su na nju spadala i spomenuta sela Babina Greda i Domaljevca," piše fra Roko Špionjak.
Za vrijem Bečkog rata, nastavlja autor, posebno u velikom ratovanju 1687-1696., i u ratu 1716-1717., doživjela je Posavina, s jedne i s druge strane, velike promjene u stanovništvu i pretrpjela mnogo veće nevolje nego unutarnji krajevi, jer su na Savi borbe trajale duže, a pljačkanje je bilo lakše.
"Već u prvom ratovanju cijelo područje s desne strane Save našlo se u pokretu, Katolici su, čim su se prilike za to ukazale, prešli na lijevu stranu Save i naselili se po Slavoniji," objašnjava fra Roko. Pri tomu dodaje kako su pravoslavni tada naseljeni uglavnom na nuštarskom vlastelinstvu u selima: Ostrvu, Gabošu, Markušici, Pačetinu, Bršadinu i inače o donjem Povučju.
"Što je katolika ostalo s desne strane Save poslije Karlovačkog mira 1699. godine, ono je u ratovanju 1716-1717. napustilo to područje. Za vrijeme prvog ratovanja odselilo se iz Domaljevca samo u Slavonsku Babinu Gredu blizu 20 obitelji. U Domaljevcu su ostale samo dvije kuće," navodi fra Roko.
Požarevačkim mirom 1718. godine, kako dodaje Fra Roko, Austrija je odbila uzak trak područja s desne strane Save. Na razgraničenju tog područja 1725. godine za Domaljevac je zabilježeno da je smješten između Babine Grede i Utorkovišta. (Utorkovište je bilo selo koje je tada obuhvaćalo sadašnja sela Ugljaru, Donju Mahalu, Tolisu i Kostrč).
Fra Roko podsjeća kako u izvještaju biskupa i apostolskog vikara far Marijana Bogdanovića iz 1768. godine nalazimo i "popis katoličkih domaćinstava i broj njihovih članova za Domaljevac i Grebnice.
DOMALJEVAC BIO NASTANJEN PRIJE DOLASKA TURAKA
"Selo Domaljevac je tada imalo 14 domaćinstava sa 50 odraslih vjernika i 38 djece (osoba, koje još nisu primile prvu pričest: Miličići (3 domaćinstva sa 16 odraslih članova i 10 djece), Tepelučići (2 domaćinstva sa 7 djece i 7 članova), Vulići (3 domaćinstva sa 7 članova), te po jedno domaćinstvo Gašparovića (sa 6 članova i 3 djece), Vukića (sa 2 člana i 2 djece), Balića (s 5 članova i 3 djece), Koturića (sa 2 člana)i Vincetića (s 5 članova).
Grebnice su tada imale 8 domaćinstava sa 19 odraslih članova i 14 djece: Kneževići (3 domaćinstva sa 10 odraslih članova i 7 djece) i po jedno domaćinstvo Doboševića ( 2 člana) Katušić (dva člana i 2 djece) i Vlaovića (2 člana i dijete).
POSAVINA NA RAZMEĐU ISTOKA I ZAPADA
Selo Bazik (dokumenti ga ponegdje nazivaju i Gornji Domaljevac) još ne postoji. Počinje se spominjati pedesetak godina kasnije," objašnjava fra Roko napominjući ad će se Bazik početi naseljavati dvadesetih godina 19. stoljeća.
Domaljevcu je, prema navodu fra Roke, najviše stanovnika dala Slavonska Babina Greda (Babići, Koturčevići, Koturići, Gašparovići, Matići....9, ali se u tom danas velikom selu, osjećaju i slavonski Šamčani, Kruševčani i Štitarci.
Iz Šamca i Kruševice, navodi fra Roko, potječe veći dio prvih doseljenika u Grebnice. "Kasnije se u Grebnice i Bazik naseljavaju katolici iz susjednih bosanskih strana: Gradačca Modriče, Majevice (Špionice i Tuzle. Spomenuta mjesta su im, ipak, bila samo privremena boravišta, jer su daljnjim porijeklom iz raznih krajeva Hercegovine i Dalmacije," navodi se u "Povijesti Župe Domaljevac" autora fra Roke Špionjaka.
Ovaj temeljiti pristup fra Roke Špionjaka pruža informacije kako je Bosanska Posavina, a u ovom slučaju Domaljevac, Bazik i Grebnice, od njihova nastanka bila poprište ratnih okršaja i dinamičnih migrantskih gibanja. To govori kako su Domaljevac, Bazik i Grebnice na iznimno važnom geostrateškom položaju te su s toga od davnina bili meta raznih osvajača.
Kroz Zavičajnu Posavinu su od najranijih vremena strujale ambicije "većih" igrača. Bosanska Posavina je kroz nesklonu joj povijest bila stjecište ali i razmeđe Istoka i Zapada.
Piše: Pejo Gašparević