Pejo Gašparević
Typography

PEJO ŠIMIĆ BARD DOMOLJUBNE POEZIJE SLAVI 50. GODIŠNJICU SVOJEG STVARALAŠTVA: MEĐU MNOŠTVOM NAGRADA JE I OVOGODIŠNJA PLAKETA ZA POSEBAN DOPRINOS KNJIŽEVNOSTI BOSANSKE POSAVINE. Pejo Šimić, rođen 15. srpnja 1952. godine u Foči kod Dervente, ove godine obilježava svoj veliki jubilej - 50 godina pjesničkog stvaralaštva.

Tijekom polustoljetnog bavljenja poezijom Pejo Šimić je napisao više od 2.000 pjesama od kojih je oko 500 posvećeno Zavičajnoj Bosanskoj Posavini, a tridesetak njegovih pjesma je uglazbljeno. Pejo Šimić je jedan od najproduktivnijih i najnagrađivanijih pjesnika domoljubne orijentacije te ga se može smatrati bardom domoljubne poezije. U Šimićevo pjesništvo usađena su četiri putokaza koji daju dominantan smjer u kojem se kreće njegovo stvaralaštvo, to su ljubavi: prema Bogu, Domovini, ženi i majci.

Već svojim prvim literarnim uratkom prije 50 godina u Rijeci Pejo Šimić je dao naslutiti plodonosni književno-pjesnički opus.

pejo simaic plaketa

"Sjećam se dobro mojeg prvog literarnog uratka 1971. godine u Rijeci pod naslovom 'Proljeće se budi' za koji sam kao nagradu dobio knjigu 'Povijest umjetnosti' autora Slavka Batušića. No, tu sam knjigu morao prodati da bih namaknuo novce za kupnju školskog pribora za geometriju," kaže mi Pejo Šimić.

Te znakovite 1971. godine u kojoj se kao otpor komunističkoj diktaturi rasplamsao Maspok, to jest hrvatsko proljeće, Pejo Šimić je morao zauvijek napustiti rodnu Foču kod Dervente jer nije bio miljenik "crvenog režima" te mu je poručeno da napusti rodni kraj. On je tako i postupio štiteći svoju sigurnost. Gospodnje 1971. zaplijenjena je i bez traga nestala Šimićeva knjiga poezije "Raspeta Hrvatska." Još jedna njegova knjiga je uništena. Riječ je o zbirci pjesama "Posavski vidici" koja je spaljena u ratnom kaosu 1992. godine u rodnoj Foči skupa s roditeljskom kućom.

Pejo Šimić je Još kao srednjoškolac objavljivao pjesme u tiskovinama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a priznanjem Republike Hrvatske još učestalije - u Večernjem listu, Glasu Koncila, Hrvatskom slovu, Vijencu, Maruliću, Posavskoj Hrvatskoj, Velebitu, Osvitu, Susretima, Dometima, Svjetlu riječi.

Poezija Peje Šimića je posebice snažno odjeknula devedesetih godina prošlog stoljeća u vrijem Domovinskog rata kad nastaje njegova nezaboravna zbirka ZOV HRVATA BOSANSKOG POSAVLJA koja samo u sedam mjeseci doživljava četiri izdanja.pejo simaic plaketa1

Ratne rane i patnje hrvatskog naroda prožimale su Šimićevo biće te u takvim okolnostima on sazrijeva kao pjesnik. Životnim i ratnim nedaćama šiban na vjetrometini povijesnih promjena Šimić je nakon zbirke ZOV HRVATA BOSANKOG POSAVLJA u svojoj pjesničkoj radionici do sada iskovao sljedeće zbirke: ZEMLJO MOJA, SUZA NA ZGARIŠTU, U VRTLOGU SNA, ČEŽNJA, DAH SUDBINE, VAPAJI, LICEM U LICE, IZMEĐU SVJETLA I TAME, OLUJNA VREMENA, DUŠA MI GORI, SPOZNAJA, SVE MOJE LJUBAVI, U NJEDRIMA NADE, NEBESKE VIBRACIJE te posljednjom RANJENA ZEMLJA.

Pejo Šimić je dobitnik brojnih nagrada i priznanja među kojima je i ovogodišnja Plaketa za poseban doprinos književnosti Bosanske Posavine koju mu je dodijelila Društveno.kulturna platforma za Bosansku Posavinu, a povodom pjesničke manifestacije Posavino volim te kao majku upriličene u Zagrebu.

Šimić je u srpnju ove godine pjesmom "Molitva za Domovinu" osvojio prvu nagradu na Tradicionalnijoj večeri domoljubne poezije u Splitu pod nazivom "Rasplamsaji Oluje u pjesmi i srcu." Ove je godine dobitnik i Medalje kralja Zvonimira u povodu 26. godišnjice Oluje. Prošle je godine na pjesničkoj manifestaciji "Memento poetica" u povodu prisjećanja na Vukovar i Škabrnju, Šimićev pjesma "Grad u sjeni križeva" bila je pobjednička. Nagradu Donat za svekoliki književni doprinos Pejo Šimić je dobio 2019. godine u Zadru.

Ovom prigodom čitateljima na dar Šimićeva pjesma FRATRIMA.

FRATRIMA

Kad se tuga uvuče u kosti,
A duša se zaželi ravnice
Vas se sjetim ujaci i braćo,
Dični sinci Franje Asiškoga,
Vas pastira na posavskoj grudi
Na ognjištu puka Hrvatskoga.
Vaši dvori bijahu razoreni,
Drač i korov htjeli su ih skriti
S tornjeva su utihnula zvona.
Nažalost, u povijesti uvijek bijaše tako
Za ratova kuge i progona.
Fratar se je uvijek stadu vraćao,
Iz pepela vadio je kamen,
Vidim i vi danas kao nekad Mojsije i Aron,
U povorci stali ste na čelo,
U Kunari da dignemo skupa
Dom hrvatski, crkvu i raspelo.

Za Posavinu org piše: Pejo Gašparević
24. listopada 2021.