18
Sat, Jan

Pejo Gašparević
Typography

pejo gasparevic gipZašto se aktualna rekonstrukcija Vlade Federacije BiH, koja se provodi pod vodstvom SDP-a BiH, našla u središtu proturiječnosti? Nastojanje  SDP-a  Zlatka Lagumdžije da uz pomoć  Saveza za bolju budućnost BiH (SBB BiH) Fahrudina Radončića bivšu platformašku nametnutu federalnu Vladu zamjeni novim sastavom te Vlade u koju bi ušla dva HDZ-a kao pobjednici u hrvatskom biračkom tijelu, izaziva otpor HSP-a, SDA i Narodne stranke Radom za boljitak  (NSRzB) jer ih se uklanja iz vlasti.

Piše: Pejo Gašparević


Takva pat pozicija iznjedrila je famoznu sjednicu Vlade Federacije BiH na kojoj je prebjeg iz SDA u SDP Desnica Radivojević donio odlučujući deveti glas osmorici SDP-ovih ministara i time  su rezultatom 9:8 preglasani ministri iz SDA, HSP-a i NSRzB.  To preglasavanje opečaćeno je s kuriozitetima koji zavrijeđuju da ih se potanko analizira.  Preglasavenjem 9:8 SDP-ovi su ministri plus Desnica Radivojević odlučili rasformirati sastave upravnih i nadzornih odbora javnih poduzeća koja su u vlasništvu Fe deracije. Radi se o demontaži upravnih i nadzornih odbora u dvije pošte, dva telekoma i dvije elektroprivrede, dakle u onim javnim poduzećima koje su „zlatna koka“ nosilja obilatih količina financija.

Ovdje je SDP napravio trostruku grešku. Prva mu je greška bila što je po ustoličavanju platformaške federalne vlasti, za koju je Središnje izborno povjerenstvo reklo da je nezakonita jer ne odražava većinsku volju hrvatskih glasača u BiH,  sudjelovao u formiranju „platformaških“ nadzornih i upravnih odbora.  Dakle, ako je federalna vlast nezakonita, onda su i nadzorni i upravni odbori koje je ona instalirala također nezakoniti, a to znači da se SDP pri formiranju tih upravnih i nadzornih odbora, skupa s ostalim platformaškim strankama, ponašao nezakonito.

Druga SDP-ova greška je da  sada ukida ono što je donedavno podupirao, a to se ne može smatrati  drukčije do sahranjivanjem vlastite vjerodostojnosti i  muljažom zbog nečiste savjesti. Treća SDP-ova greška je da je  preglasavan jem 9:8 odaslao poruku kako  ga više nije briga što misle ministri Hrvati u federalnoj Vladi pa makar oni bili iz stranaka koje je upravo SDP instalirao u platformašku vlast, a ne većinska glasačka volja Hrvata u BiH.  Drukčije rečeno, takvim postupkom SDP je potvrdio da je namagarčio one stranke koje je bio uvukao u platformašku vlast iako one nemaju većinsku izbornu legitimaciju Hrvata.  I još nešto, sada se  stranke s hrvatskim predznakom, koje su nepromišljeno prihvatile slatkoriječivi zov bošnjačkih SDP-a i SDA poduprt nekvalificiranim medijima da se uključe u platformašku vlast, suočavaju s činjenicom da su ih bošnjački čelnici preveli žedne preko vode. Biti naivan u politici, znači biti bačen u gubitništvo.

Nobelovac Ivo Andrić bi rekao:“kriv si, ako se i očešeš o onog tko je rkiv“.  Politička drama (samo)uništavanja platformaške vlasti u Federaciji BiH šalje upozorenje kako ubuduće niti jedna stranka s hrvatskim predznakom, niti jedan hrvatski političar u BiH, nemaju pravo niti na „gram“ naivnosti.  Kad se to kaže onda se u prvom redu misli na čin preglasavanja. Ako je SDP uz pomoć Desnice Radivojevića ishodio preglasavanje u vezi upravnih i nadzornih odbora javnih poduzeća,  onda se ima razloga pribojavati  da će bošnjačko SDP-ovska preglasavanja biti prakticirana i u drugim slučajevima, ma tko od hrvatskih stranaka bio postavljen u federalnoj Vladi. U ovoj SDP-ovskoj igri nisu glavna meta ni HSP, ni dva HDZ-a, nego se cilja na obespravljivanje Hrvata, bez obzira tko ih stranački zastupa. Takva ocjena uporište pronalazi u činjenici da Lagumdžija i nitko iz vodstva SDP-a ne govori o neravnopravnosti Hrvata. Za razliku od njih šef SBB BiH Fahrudin Radončić  ipak pronalazi snage reći kako „Europa ne gleda blagonaklono na majorizaciju Hrvata u BiH“ te se „mora korigirati ta greška“.

Uguravanjem Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda,  ali izabranog većinom bošnjačkim glasovima,  te nezakonitom montažom platformaške vlasti gaženjem većinske glasačke volje hrvatskog naroda i preglasavanjem u federalnoj Vladi bez da se išta pita Hrvate,  SDP je pružio dovoljno informacija kako je u  Federaciji BiH na djelu politička agresija na institucionalno nezaštićene Hrvate. U takvim se postupcima iščitava preziranje konstitutivnost Hrvata u BiH.  Treba primjetiti kako se SDP svojim najnovijim političkim ofenzivama usredotočio samo na Federaciju BiH, bez zadiranja u Republiku Srpsku. Poprište aktualne političke bitke je Federacija BiH. To se može protumačiti i kao SDP-ov pokušaj partijskobošnjačke okupacije Federacije BiH, čemu na putu stoje Hrvati.  SDP ulaže goleme napore da se hrvatski narod u Federaciji učini politički bespomoćnim slično kao što su u Republici Srpskoj Hrvati gotovo  nepostojeći.   Milorad Dodik u Republici Srpskoj i Zlatko Lagumdžija u Federaciji BiH imaju jednu upečatljivu podudarnost – obojica u svojim političkim igrokazima koriste stranačku etiketu socijaldemokraskog imena.

No, njih se dvojica  istovremeno i razlikuju: Dodik sa svojim Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) ne skriva zauzimanje za „srpsku stvar“, dok Lagumdžija sa svojom Socijaldemokratskom partijom (SDP) muči javnost pričom o zauzimanju za „građansku“ BiH.  Politički govoreći, Hrvati su u BiH rascijepljeni između Republike Srpske i bošnjačkih težnji da se pobošnjači Federaciju BiH. Kako reagirati na takvu teritorijalnu i institucionalnu raspolućenost? Odgovor glasi: pojačavanjem pobune svim raspoloživim demokratskim sredstvima radi ishođenja institucionalne zaštite hrvatskog naroda u BiH.  Međunarodna će zajednica uvećavati svoj grijeh, nastavi li slijepo promatrati  nanošenje ozljeda hrvatskom nacionalnom biću BiH.


Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević