06
Thu, Aug

Pejo Gašparević
Typography

pejo gasparevic gipVodeće bošnjačke stranke SDA i SDP i njihovi čelnici Sulejman Tihić i Zlatko Laguimdžija, donedavni saveznici, nastavlju žestoko međusobno političko ratovanje koje pruža dodatne informacije o pokušaju tog stranačko političkog dvojca da kroz platformašku vlast izbriše Hrvate kao konstitutivni narod.

Tihić sada krivicu za obespravljivanje Hrvata svaljuje na Lagumdžijin SDP. „SDP je prvo želio da Bošnjak bude predsjedavajući Vijeća ministara, onda da određene hrvatske pozicije u Vijeću ministara pripadnu SDP-u, da bi nakon toga činio sve kako HDZ ne bi bio dio parlamentarne većine u Federaciji BiH“, tvrdi Tihić u svojim najnovijim istupima.

Ova Tihićeva dijagnoza je posve točna, ali se čini kako njome šef SDA traga za naknadnom amnestijom te stranke i njenog vodstva. Upravo se SDA prigodom prošlogodišnjeg formiranja platformaške vlasti nije protivilo SDP-ovim zamislima nego je skupa sa SDP-om stvarao okolnosti koje su poništavale većinsku glasačku volju Hrvata.

U tom nečasnom, nekorektnom i politički opasnom gaženju većinskog glasačkog opredjeljenja Hrvata i nametanju bošnjačke dominacije u Federaciji BiH, SDA je bila susudionik u skrnavljenju prava Hrvata, a ne, kao što se sada želi predstaviti, nevinašce. Primjetna je promjena retorike i kod Lagumdžije.

On, koji je godinama uporno tvrdio da je BiH država „bosanaca“ i „hercegovaca“ te u svom zauzimanju za „građansku“ BiH izbjegavao spominjati bošnjačko-srpski-hrvatski nacionalni sastav BiH, sada,
nakon nedavnog sastanka šestorice domaćih stranačkih šefova sa europskim povjerenikom za proširenje Štefanom Fuileom u Bruxellesu, zbori o pravima Hrvata pri izboru člana Predsjedništva BiH (kako se ne bi ponovio „slučaj Komšić“).

Ovo uzmicanje bošnjačkog političkog dvojca Lagumdžije i Tihića govori kako su oni zahvaćeni procesom otriježnjenja od vlastitih zabluda. Čini se kako bošnjački politički čelnici shvaćaju da su se diskreditirali u očima Hrvata, i sada traže izlaz iz kučina u koje su se vlastitim pretenzijama zapetljali.

Osim toga postoje informacije da su se bošnjački čelnici sudarali s pitanjima od Zagreba, preko Vatikana, do Bruxellesa i Washingtona – zašto se Hrvate katolike u BiH obespravljuje i ne priznaju im s e rezultati glasovanja? Veliki hrvatski pjesnik Antun Gustav Matoš je prije više od jednog stoljeća vrisnuo: „Među narodima mi Hrvati sada/ Jesmo zadnji, robovi bez vlasti“. Taj vapaj odzvanja i u aktulanim (ne)prilikama u BiH.

No, SDP-ova težnja za istiskivanjem SDA iz vlasti, koju se može smatrati i nekom vrstom „bosansko-bošnjačkog proljeća“, po svoj prilici ima i pozadinske geopolitičke implikacije. Nije nepoznanica kako u dijelu bošnjačkog političko-intelektualnog miljea diskretno raste sklonost ka arapskom svijetu, a ne Europi i zapadnoj hemisferi. Tumačenja govore kako takva vrsta raspoloženja pogoduje stvaranju ekstremnih grupacija i pojedinaca koje se očituju u nedavnom terorističkom napadu Mevlida Jašarevića na veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih država, ili u terorističkom napadu na policijsku postaju u Bugojnu prije dvije godine kada je jedan policajac poginuo a više osoba ozlijeđeno.

Ti su događaji, prema tvrdnjama upućenih, uznemirili međunarodna središta moću u Bruxellesu ali i Amerikance, odakle se usmjeravaju signali o nužnom obuzdavanju ekstremističkih tendencija u BiH. Valja podsjetiti kako je direktor Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Almir Džuvo ne tako davno up ozorio na opasnost od sigurnosnih ugroza u BiH. „Dođe čovjek digne u Bugojnu policijsku postaju u zrak, proglase ga muzičarem. Onaj tamo puca po američkoj ambasadi, pričaju da je lud. Nitko nije lud, niti muzičar.

To je opasnost ove zemlje. Pitanje je samo kad će se to desiti“, istaknuo je Džuvo. On je također naglasio kako Hrvatska ulazi u Europsku uniju (EU), Srbija svaki dan radi neke akcije, Crna Gora isto tako. „Ljudi u našem okruženju sve više i sve bolje rade, a bojim se da mi stagniramo, ili nazadujemo. Zamolio bih vas da ne bude kasno, da ozbiljno razmislimo o stanju sigurnosti u ovoj zemlji, o tome kako da se suprostavimo tome“, rekao je Džuvo na konferenciji o sigurnosti u BiH prije pola godine u Sarajevu.

Ranije je Džuvo znao također upozoriti kako vidi „potencijalnu opasnost od 3.000 ljudi koji u svakom trenutku mogu, da li zbog psihičkog ili nekog drugog stanja, napraviti teroristički akt“. Ukoliko je taj podatak točan, onda je dopustivo reći da 3.000 ljudi u BiH koji mogu „napraviti teroristički akt“, predstavljaju potencijalnu terorirističku gerilu/vojsku čije eventualne akcije mogu proizvesti nesagledivo pogubne posljedice.

Terorizam je globalni problem našeg vremena na koji nitko nije imun. Ozbiljne zemlje se od neozbiljnih razlikuju po odnosu prema terorizmu. Ozbiljne države preventivno osnažuju svoje sigurnosne instrumente, a neozbiljne države svojom pasivnošću postaju magnet za bujanje ekstremističkih stremljenja.

Želi li postati dio zapadnih euroatlanskih integracija, pred Bosnu i Hercegovinu je stavljen domaći zadatak sigurnosnog uozbiljavanja. Nametnuta plaformaška vlast se nepovratno urušava poput kule babilonske. Time se stvaraju predispozicije za izlazak Hrvata u BiH iz političke marginalnosti i smetenosti, u koju su zapali kombinacijom nepravičnog daytonskog sporazuma, bošnjačkih i srpskih pretenzija, i međunardone šlampavosti, ali i vlastitih autogolova.

Alegorijski govoreći, niti jedna stranka s hrvatskim predznakom u BiH ne bi mogla udovoljiti biblijskom pozivu-neka svatko, tko je bez grijeha, baci kamen na bludnicu!

Pejo Gašparević
7. srpnja 2012.