U subotu 5. studenog 2016. godine na nasipu u Svilaju svečano se obilježila 23. obljetnica pokušaja oslobađanja Odžaka. Iako mjesecima do tada od hrvatskih zapovjednika nisu dobivali dozvolu za prelazak preko Save, pripadnici 102. brigade HVO-a prešli su na svoju ruku čamcima Savu i krenuli u oslobađanje okupiranog teritorija.
I ako su na nekim mjestima ušli i do 10 km. dubine, nažalost su srpske snage za osvetu krenule s granatiranjem slavonskih sela, a pričuvne srpske snage bile su spremne i za veću reakciju, zbog čega su pripadnici brigade, pod zapovjedništvom Tome Božića, bili pozvani da napuste plan.
Civili iz Kaknja i Vareša koji su bili u RS-u riskirali su svoje živote zbog te akcije, pa je konačno između ostalog i zbog toga donesena odluka o napuštanju plana istaknuo je tadašnji zapovjednik Tomo Božić.
Tog dana život je izgubilo 11 pripadnika, dok ih je 7 zarobljeno. Neki od njih su nakon mučenja razmijenjeni ali tek 1995. godine.
Do danas su prošle 23 godine od toga suludog srpskog plana i Domovinskog rata za koji nitko nije kriv. Porušilo se što se srušiti dalo, pučanstvo protjerano a zemlja opustošena.
Na slici ovoj vidimo stasitog mladića koji čita pjesmu Bariše Kovačevića koju je napisao i posvetio prelasku Save 1993. godine.
Ovaj mladić s majkom i bratom ostao je do današnjeg dana na ovim prostorima. Ova zlatna obitelj čuva mužev i očev grob, dom i Domovinu. Zvonko je rođen tri mjeseca poslije očeve smrti tako da nije ima priliku ni upoznati pokojnog viteza, a brat Dragan je imao samo 1 ½ godinu te ga se i on ne sjeća. Samohrana majka ostala je vječna udovica i sjećanja joj ne umiru, ali snalaze se. Zvonko će uskoro završiti svoj poljoprivredni fakultet za koji mu je ostao samo još diplomski rad, a poslije toga se nada kako će dobiti neko zaposlenje u svom gradu kojeg do sada ni jednoga dana nisu napustili.
Smatramo kako će i visoko pozicionirane osobe u Odžaku izaći u susret ovoj obitelji koja već dugo godina ne gubi nadu već vidi svjetlo na kraju tunela. Daj Bože da se i ovakvima jedan puta ispune neostvareni snovi i olakšaju ne prespavane noći.
Za posavinu.org piše Mišo Perak