Osvanula je nedjelja 22. srpnja 2018. godine. Dan Božji! Odlazim u Garevački dom dosta rano jer sam znao da su se predstavnici MZ Garevac dogovorili da će oko 8 sati početi sjeći meso za garevačko sijelo. Za mene je 8.00 sati ujutro bilo rano, ali ne i za vrijedne ruke onih koji su do 8.00 sati već isjekli pola tone meso.
Prosto nisam mogao vjerovati, ali sam morao! Hladnjača je već bila napunjena a na licima osmjeh koji je pokazivao radost i veselje onih koji su po prvi puta pripremali ovu veliku feštu.
Do navečer sam više puta navraćao na sabirno mjesto i sve što se tu događalo mogu komentirati samo pozitivno.
Priznat ću da smo svi bili optimisti , ali ću ipak otvoreno kazati da se pomalo uvukao strah u nas kako će sve to izgledati poslije sv. Mise na Ilinu i posjete kardinala Vinka Puljića pa fešte u susjednim Kladarima Donjim u subotu i tek treći dan našega sijela.
Iz spoznaje da se veliki broj Garevljana vraća istoga dana na Ilinu iz Garevca nismo vjerovali da ćemo napuniti veliki šator koji je bio postavljan između malog i velikog Doma u Garevcu koji je prekrio polovicu te ogromne betonske površine.
S činjenicom da je veliki broj donatora već do tada uplatio svoj donatorski novac za pokriće ove fešte te da ih veći broj neće biti u mogućnosti nazočiti sijelu što se i obistinilo te večeri pomalo nas je u unutrašnjosti kopkalo i davalo ne ugodnu nevjericu.
Međutim već poslije 20 sati šator je bio prilično popunjen da bi poslije 21 sat bio ispunjen raspoloženim mještanima i našim dragim gostima kako susjedima iz Kladara, Čardaka, Živkova Polja tako i iz susjednih općina Odžaka, Bos. Šamca i Gradačca pa preko Zagreba, Rijeke i sve do Kanade odakle su nazočili naši mještani Ruža i Ilija Stanušić.
Gledao sam stotine okupljenih Garevljana i gostiju između kojih i puno mladih Hrvata kao i visokih dužnosnika iz reda Hrvatskog naroda u Garevcu na našoj fešti koju je po prvi puta organizirala MZ Garevac u nedjelju 22. srpnja 2018. godine u svojoj svetinji i našem selu.
Uz veliki broj mladih i starih Garevljana i gostiju po prvi puta su na ovoj manifestaciji sudjelovali naš župnik Filip Brajinović te visoki predstavnici civilne vlasti iz reda Hrvatskog naroda: dopredsjednik RS-a Josip Jerković i ministar za izbjeglice i raseljena lica RS-a Davor Čordaš , a s njima i naša nevjesta gospođa Ana Andrić ministrica kulture i športa Županije Posavske. Općinu Modriču zastupali su: načelnik općine Mladen Krekić, naš Petar Gagulić i Gordana Pivaš članica Općinskog izbornog povjerenstva u Modriči kao predstavnik Hrvatskog puka.
Tada sam shvatio, a kasnije to u vođenju programa i napomenuo da je ovo novi početak generacije MZ Garevac koja je došla na scenu i koja od prvog dana svog života živi u svom rodnom mjestu.
Ova je generacija ujedinila Garevljane vratila mir, ljubav i zajedništvo našem mjestu. Spojila je Gornjane, Donjane i Trnjane, Periće, Kajiće i Buriće, s Lužanima i Bajama. Hvala im!
To more naših mještana pozorno je poslušalo Garevačku himnu a onda se veselilo, igralo i pjevalo s Dragom Matijević , Jelenom, Janjom i Mačkom, a da pri tome u masi od preko 600 osoba nismo imali ni najmanjeg incidenta.
Svi znaju da Garevac nema toliko mladih i radno sposobnih osoba da bi htjele i mogle raditi tu večer već smo bili prisiljeni naći radnike drugih nacija, ali se to ni po čemu nije razlikovalo niti primijetilo što zasigurno jamči nacionalnu ustrajnost i miran život u ovome mjestu.
Naš predsjednik MZ Vlado Tokić „Dikača“ je sve to davno u detalje dogovorio sa svojim suradnicima i onima koji su nas iste večeri usluživali. Sve su to odradili u najboljem redu i za svaku pohvalu. A sam Vlado je iz obitelji imao 9 osoba koje su iste večeri radile za nas, i tek tada će vam biti jasno koliko ih je ukupno radilo te za mnoge nezaboravne večeri i ljeta 2018. godine u njihovu zavičaju.
No, nije se ovo radilo samo taj dan i tu večer već dosta ranije. Prvi puta me je Vlado o ovoj organizaciji obavijestio 25 ožujka da bi to poslije dogovora s vijećnicima MZ i nekim aktivnijim Garevljanima na Uskrs 1. Travnja 2018. i potvrdio.
I krenuli smo! Svi skupa, svako po nešto i na onom polju koje mu najbolje odgovara, pa gospodo ima li nečeg prirodnijeg od toga što smo ovaj puta bili svi zajedno?
Bila je to nezaboravna manifestacija koju će teško biti ponoviti. Nismo imali vremena sve to zapisati, a do godine je dugo pa ćemo dosta toga zaboraviti.
No, jedno sigurno nećemo zaboraviti, a to je reći jedno veliko hvala vama dragim našim donatorima kao i onima koji bi dali ali nisu imali. Bilo vas je prije početka ove manifestacije 74 osobe, i za vrijeme fešte je doniralo još 42 osobe. Ukupno ste donirali 3711 KM, 3690€, 5761 ŠFr, 1500 Kuna i100 CND te još u korpe ubacili: 2930 KM, 165 €, 5190 Kuna, 100 ŠFr i 10 Kanadskih dolara. Hvala Vam svima!
Imena donatora možete pogledati na GIP-u rubrici Humanitarne pomoći gdje će trajno ostati zapisana ili klikom ovdje.
Hvala i vama dragi gosti jer bez vas svega ovoga ne bilo. Hvala Dragi, Jelini, Janji i Mačku s pratnjama kao i našem Boni Šerić koji su nam uljepšali ovu večer i napravili pravi štimung za uho i dušu. Hvala predstavnicima MZ Garevac koji su odradili još jedan ne opisivo dobar posao, kao i svima onima koji su tu večer radili za nas.
Osobno bih izdvojio Borislava Miškić koji je tri dana i tri noći bez prestanka pekao prasice (bilo ih je preko 70 komada) za mnogobrojne Garevljane za Ilinu, sahranu u Kornici, feštu u Kladarima i Garevcu i ne samo pekao već i mnogima meso isjekao i kući dovezao, a onda na Garevačkom sijelu skupa s nama i suprugom još dugo u noć i radio. Hvala mu!
Dakle sve ovo se dogodilo u nedjelju 22. srpnja 2018. godine u Garevcu kada sam na koncu te ne zaboravne večeri upitao goste da li hoće da i sljedeće godine organiziramo ovakvu večer. Svi su u glas odgovorili „hoćemo“, a kada sam ih upitao da li bi oni radili a da mi sjedimo svi su opet u glas odgovorili „nećemo“ što je bilo i očekivano.
S obzirom na to da Garevljani idu samo naprijed za očekivati je da će se i sljedeće godine nešto organizirati, ali to ostavljamo našem predsjedniku Vladi neka on sa svojim timom odluči, a do tada sjećaj te se ovog lijepog i ne zaboravnog sijela.
Ostale fotografije pogledajte u našem fotoalbumu ili klikom ovdje.
Za GIP piše Mišo Perak