05
Sun, Jul
12 New Articles

Nada Koturić
Typography

Sa ljevaonicom kipar Jurkić pokreće i umjetnički projekt koji bi se trebao širiti u multi umjetnički kompleks gdje je uključio i svog sina Luku, apsolventa međunarodne akademije.- Iako sam rođen u Zagrebu , privuklo me rodno mjesto mojeg oca i rado ga pratim, pa sam odlučio da ovdje provodim većinu svog vremena, kaže Luka. Spoj umjetnosti i ekonomije, odnosno ocjena ekonomske opravdanosti projekta kojim planiraju zaposliti još petnaestak ljudi, smatraju realnim. Luka je voditelj umjetničke radionice.

-Zgrada se već uređuje kao kompletan likovni centar, atelje u kojeg kipar dolazi, ili bilo koji umjetnik sa skicom, kako bi svoje idejno rješenje mogao realizirati do rješenja. Mislimo da je ovo jedan projekt koji će trajati jer je kvalitetan, ima svoju budućnost kao ozbiljno poduzeće, jedinstveni projekt za kulturu i općenito za BiH, tvrdi dvojac Jurkić

Prva u povijesti umjetnička ljevaonica u BiH ne nalazi se u nekom velikom gospodarskom ili kulturnom središtu već u jednom malom posavskom povratničkom selu Donja Tramošnica. Nije slučajno upravo u tom mjestu izniklo umjetničko kiparsko središte, jer ugledni akademski kipar Anto Jurkić upravo je ponikao u tom živopisnom posavskom području, nekada najmnogoljudnijem u BiH, danas sa velikim ambicijama da se osobama treće životne dobi koji tu žive konačno pridruže mlade obitelji. Kipar svojim primjerom pokazuje kako i umjetnici mogu doprinositi takvim obrnutim migracijskim putanjama koji ne moraju neminovno ići prema zapadnim zemljama ili pak iz sela u grad. Nakon mnogobrojnih priznanja i životnih ostvarenja u Zagrebu, kipar Jurkić vratio se rodnom kraju, a njegovim je stopama krenuo je i sin, unatoč tomu što je rođen u Zagrebu.

jurkic

Akademski kipar Jurkić otvorio je novo umjetničko lice Posavine. Umjetnik smatra da za vrhunska ostvarenja nije neophodna velika sredina i da je uvijek najbolje tamo gdje si rođen. Napravio je više od 80 javnih skulptura, među kojima kao i 20 različitih portreta bl. Alojzija Stepinca, postavljenih diljem Hrvatske i svijeta. Za filmski festival u Orašju je uradio i skulpturu „Posavka na biciklu“. U Donjoj Mahali je postavljen i kip sv. Roka. –U rodnom sam kraju sagradio kuću i atelje, znači prisutan sam duže vremena, ali ovaj potez je bio malo poslovno ozbiljniji. Vjerujem u njega jer gleda u budućnost i daje novu nadu, kazao nam je Jurkić.

Sa ljevaonicom kipar Jurkić pokreće i umjetnički projekt koji bi se trebao širiti u multi umjetnički kompleks gdje je uključio i svog sina Luku, apsolventa međunarodne akademije.- Iako sam rođen u Zagrebu , privuklo me rodno mjesto mojeg oca i rado ga pratim, pa sam odlučio da ovdje provodim većinu svog vremena, kaže Luka. Spoj umjetnosti i ekonomije, odnosno ocjena ekonomske opravdanosti projekta kojim planiraju zaposliti još petnaestak ljudi, smatraju realnim. Luka je voditelj umjetničke radionice. -Zgrada se već uređuje kao kompletan likovni centar, atelje u kojeg kipar dolazi, ili bilo koji umjetnik sa skicom, kako bi svoje idejno rješenje mogao realizirati do rješenja. Mislimo da je ovo jedan projekt koji će trajati jer je kvalitetan, ima svoju budućnost kao ozbiljno poduzeće, jedinstveni projekt za kulturu i općenito za BiH, tvrdi dvojac Jurkić.

Jurkić je također autor i spomenika poznatog glumca Ive Gregurevića postavljen na platou novog parka koji se nalazi uz dvoranu i novu školu u Orašju. Ivo je bio tako savršen u svojoj jednostavnosti. Čovjek geste i pogleda, miran a izražajan. Neodvojiv od svojeg posavske grude i posavskog naroda uz kojeg je odrastao. Prihvaćajući svakoga i ne ispravljajući nikoga, prisjeća se Anto svojeg prijatelja sa kojim je podijelio toliko lijepih trenutaka i onako za sebe kaže, Toliko je Ivo, kao malo tko na svijetu bio otvoren prema životu a krhak u duši. Budući sam Ivu poznavao i sa njim se intenzivno družio, to je na izvjestan način olakotna, ali istodobno i otegotna okolnost, jer od mene se očekivalo puno više nego od nekoga tko ga nije poznavao. To je za mene kao kipara bila čast i obaveza, ali i veliko zadovoljstvo, težak , ali i prekrasan posao. Nakon dosta vaganja, ipak sam se odlučio sam se za realističnu verziju spomenika visine 230 cm u bronci kao vječnom materijalu, kaže nam Anto i pojašnjava svoju zamisao na početku izrade skulpture. -Zamislio sam to kao neku umjetničku varku koja te povremeno može utješiti da je Veliki Ivo još uvijek fizički među nama. Dobrostiv u svom promatranju, stoji podbočen u nekom svom svijetu, čvrsto stojeći na svojoj najdražoj zemlji. Ta je zemlja uvijek bila početak i kraj svakoga poslovnog i intimnog putovanja. Te se Posavine nikada nije odrekao, već se u svakom trenutku njome dičio, kaže nam kipar Jurkić.

Za Posavinu.org piše: Nada KOTURIĆ