Na zamolbu portala vlč. Pavao Brajinović župnik župe Posavska Mahala napisao je i dostavio propovjed vjernicima izvan domovine koji smo daleko od rodne grude i od zemlje svojih korijena, koju je prpovjedao u nedjelju 29. prosinca 2019. na svetkovine Svete obitelji u svojoj župi, te Vam propovijed prenosimo u cijelosti:
Draga braćo i sestre!
Ako malo pogledamo život oko sebe i zavirimo u prošlost, vidjet ćemo jednu veoma interesantnu, a vrlo bitnu činjenicu našega života: Čovjek je počeo pisati svoju povijest onoga trenutka kad je napustio čopor i zasnovao obitelj. Ta činjenica nam jasno govori:
- Obitelj je temelj civilizacije, kulture i ljudskog napretka;
- Sa obitelji sve pada i sve stoji, jesmo li ili nismo pravi, zavisi samo od obitelji.
- Sa obitelji su nastajala i padala carstva i kraljevstva;
- Bez zdrave obitelji nema zdravog društva.
- Zato su u pravu oni koji tvrde:- budućnost čovječanstva ovisi o obitelji.
- Koliko dragi Bog cijeni obitelj govori činjenica da je htio da njegov jedinorođeni sin Isus Krist na ovaj svijet dođe upravo preko obitelji, preko majčina krila.
Kad su naši praroditelji Adam i Eva zbog učinjenog istočnog grijeha morali napustiti raj, Bog im je u zamjenu pripremio obitelj da u njoj i preko nje na zemlji mogu vratiti jeftino prokockani raj. Na žalost mora se priznati da slika današnje prosječne obitelji nije ni malo idilična. Prošlo je vrijeme kad se s osjećajem poštovanja govorilo o toplom obiteljskom gnijezdu, o sigurnosti roditeljskog doma, nesebičnoj ljubavi majke i brižnoj očinskoj skrbi za djecu.Koliko je i kako je čovjek našega vremena uspio pokvariti Božje planove neka nam posluži slijedeći primjer:
U jednom gradu policija je pronašla dečkića koje je lutao od izloga do izloga, zamazan i uznemiren. Na pitanje policije:“ Kako se ti zoveš“ – on odgovara: „Tata kaže da sam idiot, a mama kaže da sam vrag“! A kako ti se zovu roditelji – nastavlja s pitanjima iznenađeni policajac, mali odgovara:Stari za mamu kaže da je vještica, a stara za njega da je „ nesreća“!
Braćo i sestre! Zaustavimo se malo pred ovom slikom naše svagdašnjice. Zaustavimo se i pogledajmo sebe i svoju obitelj u ovom ogledalu. Ima li na njoj tvoja slika, slika tvoga djeteta i tvoje obitelji? Danas kad slavimo svetkovinu Svete obitelji upitajmo se što to mi učinismo od te svetinje koju nam dragi Bog dade kao zamjenu za zemaljski raj? Moramo priznati više razloga je za to.
1.- Na prvom mjestu ništa više nije kao što je bilo prije,jer niko nikoga ne sluša, niko nikoga ne poštivao,
niko nikoga ne treba, svi znaju sve;
2.- Nekad su muž i žena bilo skoro po cijeli dan skupa kod kuće i na njivi, a danas? On na posao, ona u
grad, ona iz grada u kuću, on iza posla u gostionu!
3.- Nekad se iz naši kuća čula jutarnja i večernja zajednička molitva,a danas svađa i psovka zbog
televizora, utakmice, serije ili kompjutera, često iz inata i prkosa?
4.- Prije je bilo kad razgovaraju djevojka i mladić pitanje: koliko imaš zemlje, danas je imaš li zemlje?
Čuj dragi, koga je zemlja usrećila, hajmo mi u grad nije selo za nas. Dvadeset je i prvi vijek.
5.- Ranije kad je otac dolazio s posla dijete je pitalo: tata jesi li se umorio, danas: tata što si mi donio?
6.- Roditelji nemaju više vremena i želje igrati se sa svojim djetetom nego kaže evo ti 20 maraka idi
kupi si nešto mene pusti da gledam televiziju. Dakle došli smo dotle da otac kupuje svoje vlastito
dijete. Nije li to dno dna?
7.- Nekad je jedna majka brinula o desetero djece, danas desetero djece ne može brinuti o jednoj Majci!
8.- Neki dan pročita: Sin vodi oca i majku u starački dom, a oni plaču i viču: Mi nećemo u dom, mi
želimo živjeti s tobom. Om im odgovara i ja sam plakao i vikao da neću u vrtić, hoću da budem s
vama, a vi ste me slali da miru možete gledati televizijske serije.
9.- Napravili smo kuće, unijeli namještaj, djeca ne samo da se unutra ne smiju igrati, nego čak preko dana
ni unići da ne uprljaju tepihe i namještaj.
10.- Nema više prave priprave za brak. Dođu mi mladenci na zaručničku pouku pa na pitanje koliko se dugo poznajete oni ko iz topa odgovaraju: velečasni, mi se zabavljamo više od pet godina. Umjesto da su se pripremali za najveći ispit svoga života oni su se zabavljali. Pa zar je priprema za brak zabavljanje? Zar je onda čudno što:
* jedno o drugom pojma nemaju, a pričaju kako jedno bez drugoga ne mogu živjeti,
* njihov svakodnevni razgovor se sastojao od napamet naučenih floskula iz gledanih serija;
* takmičili su se tko će kome više slagat, tko koga više voli; a poslije par tjedana iza vjenčanja jedno
drugom hoće oči iskopati. Pokloni se nisu još raspakirali, a već se razmišlja o rastavi.
* zar je onda čudno što se dešava: - do vjenčanja sunce moje, a poslije vjenčanja sunce ti tvoje?
* poslije svadbe ne prođe ni mjesec dana, pitam kako je, on ko iz topa: „nikako, nije to ta osoba od prije vjenčanja.“Kažem mu: ista je to osoba, samo su se prilike promijenile. Ne može se živjeti bračni život od napamet naučeni fraza.
Sa teorije moraš prijatelju preći na praksu. Lako je bilo kukurikati „ nitko te ne voli kao ja“, sad je došlo vrijeme da to i dokažeš i da sam sebe uvjeriš da ljubav nije ljubakanje i zabavljanje nego teški obiteljski križ koji se sastoji od žrtve i odricanja, ali i radosti i Božjeg blagoslova.
Na žalost nema više onoga zašto se nekada živjelo i umiralo.
* Niko nikoga ne voli, niko nikoga ne poštiva, niko nikome ne da za pravo.
* Roditeljima je sve preče od njihove djece. Za sve imaju vremena, samo za Boga i vlastitu obitelj nemaju. Majke znaju sve serije, sve glumce i glumice, a o svoj djeci pojma nemaju niti ih to zanima. Jednog dana šetajući kroz jednu svoju župu, zaustavim se spra kuće jednog svog župljanina čija je žena upravo stajala na kapiji. Počeo je nevezani razgovor bez veze. Jednog trenutka kažem joj: Ivke, imate lijepe kokoši, koje su upravo pasle travu oko nje. Ko navijena poče ona svoju priču o kokošima. Imam ih dvadeset. Svaku znam u glavu. Graorka nese jaja u košu, Golovrata u štali, Crnka na svinjcu, Šarka na večer spava na orasu, oroz na dudu i ne da se otjerati …….
Da je prekinem pitam je gdje su joj i kako su djeca. Ona me pogleda pa kaže: e moj župniče; ništa nije košto je bilo. Nit se zna kud ko oda, ni skim izlazi, kad se vraća, ne smijem ih ni upitati bilo što o tome, a iskreno rečeno od silnog posla nemam kad o njima ni razmišljati. Odrasli su, nek se sami snalaze. Prije nego što sam nastavio svoju šetnju kažem joj: Slušaj! Koliko ja vidim bolje je biti tvoja kokoš nego tvoje dijete. O kokošima znaš sve, a o djeci kako sama kažeš nemaš pojma.
Oče i majko! Vidiš li sebe i svoju obitelj i u ovom primjeru? Imaš li ti vremena za svoje dijete, za svoju obitelj? Je li i tebi sve u životu preče i važnije od tvoje obitelji, tvoga djeteta, tvoje obiteljske sreće i zadovoljstva? Nemoj odgađati, zasuči rukave, odradi posao koji sam Bog od tebe traži, da budeš suradnik i suradnica samoga Boga ovdje na zemlji u odgoju i formiranju budućih naraštaja? Odgajate svoju djecu da budu pravi očevi i majke, a ne lutke i igračke koje se bacaju na smetlište poslije upotrebe.
Jedna mama pita svoju kćerku u trgovini:“Što bi moja princeza sebi kupila“? Princeza mamina i tatina! Na sve strane mali kraljevi i princeze, jedno ili dvoje, i oni su u središtu pozornosti poput lutkica. Niko više sinu ne kaže tatin radnik, niti kćeri buduća majka. Kad se djeca nauče kraljevati, teško njihovim roditeljima, postat će im robovi.
Braćo i sestre, nije lako oduprijeti se stvaranju ovog novog mentaliteta. Nije lako ostati normalan u poplavi tolikih nenormalnih pojava. Jedino što nam može pomoći da sačuvamo zdrav razbor jest vjera.
Dragi moji župljani! Gdje god bili i što god radili, ne zaboravite vjeru u kojoj ste rođeni i odgojeni!
• Ne zaboravite na snagu molitve i ugradite ju u svoj bračni i obiteljski život.
• Muževi, molite za svoje žene, žene molite za svoje muževe samo tako bit će te blagoslovljeni.
• Roditelji, molite za svoju djecu. Djeco molite za svoje roditelje. Dopustite Bogu da bude prisutan u vašim životima. Samo na taj način sačuvat ćete zdravu obitelj i u njoj svoj mir i blagoslov.
• Dragi roditelji, idite sa svojom djecom na nedjeljnu svetu misu. Kada smo mi stariji bili mali naši roditelji su nam govorili: djeco idemo u crkvu, danas čujemo roditelje kako kažu: idite djeco u crkvu.
• Učinite sve i pokažite svojim primjerom, neka vaša djeca vide i osjete kako vam je vjera važna u životu i kako se u svim lijepim i teškim životnim situacijama oslanjate na Boga i njegovu pomoć.
• Vrijeme u kojem živimo stavlja našu vjeru na kušnju. Društvo u kojem živimo zanemaruje Boga i želi živjeti bez Boga – čak i protiv njega – graditi svoju budućnost. U poplavi praznovjerja, vjerske ravnodušnosti i relativizma, sačuvajmo svoju kršćansku dušu. Budite čuvari a ne grobari Božjih darova!.
1.- Vi koji ste u braku, čuvajte i uporno gradite svoje bračno zajedništvo. Neki dan pročita: žene toliko kukaju na muškarce ko da ih je općina dodijelila, a nisu ih same izabrale. Snaga Božje ljubavi i ljepota vaše bračne ljubavi neka vas vode kroz život, usprkos svim problemima i napastima.
2.- Vi mladi, ne bojte se ući u brak i graditi svoje vlastito obiteljsko gnijezdo. Ne nasjedajte reklamama i ponudama koje vam govore drugačije. Osluškujte Božji glas u svojoj nutrini i ne gubite vjeru u Božje providonosno vodstvo i u ovim teškim vremenima. Pitat će jednog dana starost gdje bila mladost, ali sve će biti kasno.
Nije to bilo davno, kada smo imali sve. Da smo mogli toj svojoj djeci skinuli bi zvijezde s neba. Dođoše ljudi i uzeše nam sve. Ostade nam samo ono što smo ugradili u svoju djecu. Ako im Boga niste dali, izgubili su sve, a vi ste promašili svoj očinski i majčinski poziv.
Župniče, kaže jedan župljanin, došao sam da mi pomognete. Cijeli život i žena i ja smo danonoćno radili u Njemačkoj, ulagali u kuću, štalu, napravili sve dvorišne zgrade, zemlju kupovali da naša djeca imaju kad odrastu. Danas oni okrenuše glavu, odoše u tuđi svijet, ja i žena ostadosmo ko dva trula panja. Što ti kažeš na to?
„Ništa moj Marko, velim mu ja. U ono u što si ulagao i što ti je bilo važno u životu to ti je ostalo, djeca su otišla jer su vidjela da je tebi sve preče nego oni. Što si drugo mogao očekivati od njih.
Dragi roditelji, uz Boga stavite svoju djecu na prvo mjesto u svom obiteljskom životu. Volite ih, mazite ih, grlite ih, pa nek je pod prljav, suđe neoprano, a igračke razbacane. Jednoga dana oni se neće sjećati čiste i uređene kuće već vaših zagrljaja i ljubavi koju ste pokazivali prema njima. Zapamtite „Kako se obraćate i ponašate s djetetom u djetinjstvu, tako će se ono obraćati i ponašati prema Vama u starosti"!
Molimo danas za sve vjerničke obitelji da budu znak i svjedočanstvo u svijetu u kojemu živimo, da grade svoju obitelj prema Božjim zakonima i uputama. Upravo zato je Isus došao među nas ljude kao član ljudske obitelji jer je znao da će obitelj biti na kušnji u svakom vremenu. Znajte i nikad ne zaboravite: „TRAŽIT ĆE BOG DUŠU TVOG DJETETA IZ TVOJE RUKE. ŠTO ĆEŠ REĆI SVOM BOGU KAD SE BUDETE GLEDALI OČI U OČI, TI i ON? Razmišljaj i odgovori još danas sam sebi na ovo pitanje, da ti sutra ne bude kasno. Amen!
Posavska Mahala, 29.12.2019, Pavao Brajinović, župnik