POSAVINO, RODNA GRUDO MOJA

U to vrijeme, izraz "TISUĆA" nije bio zastupljen u svakodnevnom govoru Posavljaka. Poslije je tata s ponosom isticao kako su oni već tada pjevali na hrvatskom jeziku.

Evo i sadržaja ove legendarne pjesme

POSAVINO, RODNA GRUDO MOJA

Posavino rodna grudo moja
Ja te gledam u TISUĆU boja
Kada žuto klasje rađat pođe
U brdima jabuke i grožđe
Plave dvije vode ljepotice
Posavine naše ljubimice
To je Sava kao nebo plava
I Bosna brza krivudava
To je ponos cijelog našeg kraja
Domovine rodnog zavičaja

U Zagrebu se nedavno održao znanstveni skup „Bosanska Posavina: jučer, danas, sutra“ posvećen zaštiti i očuvanju izvorne seljačke pjesme. To me potaknulo da se detaljnije prisjetim očeve gramofonske ploče sa seljačkim pjesmama koja je objavljena sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća.

Brojni naraštaji rođeni 1960-ih i 1970-ih godina u Bosanskoj Posavini odrastali su uz izvorne-seljačke pjesme. One su se pjevale na svim većim seoskim okupljanima kao što su: prela, posijela, blagoslovi, svatovi, mlade mise, na vašarima, u kolu na merajama, nakon svetih misa ispred crkve, pri okopavanju ili ljušćenju „žita“ (kukuruza), predenju vune, pri kosidbi pšenice i pri raznim drugim poslovima i prilikama.

Pjevali su naši roditelji i rođaci, obično muškarci u parovima, a ponekad i žene. Pjesmu započinje jedan muškarac (ili žena) koji se zove „počimalja“. Drugi pjevač prihvaća ili „dočekuje“ pjesmu. Pjeva se uz pratnju šargije ili violine, a često i bez instrumentalne pratnje.

Sadržajno gledano, pjevalo se o raznim temama iz svakodnevnog života, kao što su mladićko udvaranje ili „ašikovanje“, ljubav, ženidba-udaja, obitelj, kumovi, rodbina, život u tuđini, rodno selo i zavičaj, pojedini događaji ili lokalne tragedije, stradanja u II. svjetskom ratu, poljoprivredni poslovi, glazbeni instrumenti, odlazak na služenje vojnog roka itd.

Početkom 70-tih godina prošlog stoljeća, ponajprije zahvaljujući mukotrpno zarađenom novcu u Njemačkoj, poboljšani su uvjeti života u posavskim selima. U novosagrađene kuće priključene na električnu energiju stigli su gramofoni, a potom i prve gramofonske ploče s izvornim pjesmama koje su izvodili braća Begić. Sjećam se počasnog mjesta u našoj kući koju su krasili omoti sa slikama Ilije i Marka Begića. Tada su mnogi lokalni pjevači izvodili pjesme braće Begić, a potom su po njihovom uzoru počeli stvarati i svoje originalne pjesme.

U svakom posavskom selu isticali su se pojedinci s dobrim glasom i pjevačkim umijećem. U našem selu Pećniku kraj Modriče među brojnim pjevačima bio je i moj otac Franjo Marković (1938.-2010.). Tata Franjo i njegov sumještanin vrsnog glasa Ivan Božić Bajo su otišli korak naprijed, odlučivši snimiti svoju gramofonsku ploču s nekoliko pjesama i jednim kolom, a uz pratnju Joze Jerkana Brašnića na violini i Voje Brkića na šargiji. Ploča je snimljena 1975. g. u zagrebačkom Jugotonu.

Često su izvođači sami pisali tekstove svojih pjesama (to se zvalo “modati pjesmu“) pri čemu su koristili kako standardne riječi, tako i starinske posavske izraze. Stihove pjesme pod nazivom „Posavino, rodna grudo moja“ s Ivanove i očeve ploče napisao je tadašnji srednjoškolac, Vinko Čujić iz Pećnika, inače Franjin nećak (sestrić).

Zanimljivo je kako počinju stihovi te pjesme: „Posavino rodna grudo moja, ja te gledam u TISUĆU boja.“ U to vrijeme, izraz "TISUĆA" nije bio zastupljen u svakodnevnom govoru Posavljaka.

Neki su se čudili i pitali odakle taj izraz. Tata je pojasnio da su u Jugotonu, prije snimanja ploče, dobili nekoliko savjeta kako da poboljšaju cjelokupni dojam, zvučnost i druge kvalitete svojih pjesama. Tako je predloženo i da se neke riječi zamijene. Naprimjer u stihovima „Nema sela u cijeloj Bosni kao Pećnik s njime se ponosim“ riječ „Pećnik“ je zamijenjena s riječi „naše“ (selo). Tako je vjerojatno i riječ „hiljada“ zamijenjena sa „tisuća“. Poslije je tata s ponosom isticao kako su oni već tada pjevali na hrvatskom jeziku.

Objavljivanje ploče bio je veliki događaj za cijelo selo, a osobito za obitelji izvođača. Možda tada kao desetogodišnja djevojčica nisam razumjela što znači sve to, ali sam osjećala uvijek radost i veselje pri izvođenju tih pjesama u raznim prigodama. Radio stanice Modriča i Odžak su imali specijalne emisije „Pozdravi i želje slušalaca“ u kojima su često emitirane skladbe s Bajine i tatine ploče.

Naši roditelji su teško radili da bi nas školovali, mnogočega su se odricali da bi odmor i radost pronašli u izvornoj pjesmi i igranju kola. Ni teško razdoblje rata i progonstva 1990-tih godina nije uništilo očev pjevački žar. Nakon povratka u razrušeni Pećnik 2000. godine tata se s pjesmom prihvatio posla oko obnove svoje kuće i života u selu. Nevjerojatno je izgledalo kako nakon mise, ispred ratom devastirane župne crkve svetog Alojzije Gonzage, tata i nekolicina mještana-povratnika pjevaju, sviraju i igraju dok im se na licu ogleda neopisiva radost.

Zadnjih 20-ak godina, nedjeljom i blagdanima posjećivala sam roditelje u Pećniku te sam imala često priliku nazočiti spontanom okupljanju i pjevanju kao što je bilo u prošlosti u Bosanskoj Posavini. Tako sam postajala sve svjesnija velike kulturne vrijednosti posavske seljačke pjesme. Nadam se da će te pjesme postati dio zaštićene nematerijalne kulturne baštine Hrvata Bosanske Posavine na popisu UNESCO-a.

NAPOMENA:
Ovdje je nekoliko fotografija : omot ploče (moj otac Franjo Marković drži violinu). Ivan Božić je bio prvi glas „počimalja“,njega su svi u selu zvali Bajo što je navedeno i na ploči. Moj otac Franjo je bio drugi glas i njegov nadimak na ovoj ploči je više bio „umjetnički“ jer ga u selu nitko nije zvao Veliki( vjerojatno su to izmislili u Jugotonu jer je valjda i on trebao imati nadimak). Tu su još: sličica našeg lijepog sela Pećnik, potom mojih roditelja - Ivka i Frano Marković kako zajedno pjevaju pred crkvom oko 2005.g., potom sličica Tata Franjo i još jedan pećnički pjevač Mirko Čolić kako pjevaju na „Bari“ pred Pećničanima koji su došli s raznih strana svijeta, ljeti oko 2003.g, zatim sličica igranja kola pred pećničkom crkvom.

Za ovaj portal Piše: Matija Knežević-Marković (kćerka jednog od pjevača te pjesme Franje Marković).
29. rujna 2021.