28
Tue, Jan

Pejo Gašparević
Typography

Referendum u Republici Srpskoj (RS), na kojem su  građani odlučili da se 9. siječnja obilježava i slavi kao  Dan RS-a, geopolitički je izazov Rusije odaslan Europskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama koji su  se protivili tom referendumu za razliku od Moskve koja ga je podržavala.

Piše: Pejo Gašparević

Ovaj je referendum održan u okolnostima zaoštrenih odnosa između Rusije s jedne strane,  i Europske unije, Sjedinjenih Američkih Država i NATO-a s druge strane i pružio nam je informaciju kako su Zapadne strukture uhvaćene u geopolitičkoj pospanosti u svojem odnosu prema Balkanu što je službena Moskva iskoristila zabadajući se geopolitički  posredstvom Republike Srpske u trbuh Zapada.

Čini se kako je ovim referendumom zadan udarac geopolitičkom preimućstvu Zapada uspostavljenog nakon što je pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država 1995. godine u BiH zaustavljen rat  i nametnut Daytonski sporazum kojim je instaliran nepravedni dvoentitetski ustroj BiH.  

Znakovito je kako  se upravo Daytonskim sporazumom, koji je proizvod Zapada,  geopolitički okoristila Rusija najveći rival Zapada eksploatirajući "blagodati" tog sporazuma u formi Republike Srpske koja se naprosto izmigoljila iz Zapadnog geopolitičkog okrilja i ušuljala u Rusku geopolitičku sferu utjecaja.

dodik putin

Sada se postavlja nezaobilazno pitanje - kakav razvoj događaja se može očekivati u BiH i na Balkanu nakon održavanja referenduma u Republici Srpskoj?  

Nema jedno značajnog odgovora na to pitanje pošto su mogući različiti scenariji sa jednako tako različitim ishodima.

No, razmotrimo neke od tih scenarija. Potencijalno moguća projekcija Zapada je ignoriranje referenduma u Republici Srpskoj i na taj način neutraliziranje njegovih učinaka na prilike u BiH. Načelno govoreći, takvo gledanje je simpatično i njime se potiče optimizam protivnika referenduma kako, zapravo, organizatori referenduma u konačnici neće imati nikakve koristi od njega.

No, slabija strana takvog dijagnosticiranja referenduma je što se time ne  poništava činjenica održavanja referenduma koju predsjednik RS-a Milorad Dodik već sada obilato koristi za  tezu: "Republika Srpska je država."  Zasigurno, Dodik ne bi tako govorio da nema svijest kako ga štiti Rusija.

 Drugi mogući razvoj događaja je da nakon referenduma u RS-u nastupi geopolitičko buđenje  Zapada prema prilikama u BiH i na Balkanu i shvaćanje  da je "vrag odnio šalu."

U eventualno takvom usmjerenju mogao bi  se očekivati robusniji odgovor Zapada prema Republici Srpskoj kako bi se onemogućilo njeno daljnje evoluiranje u državu.

No,  takav scenarij mogao bi, s druge strane, dati  poticaja Moskvi  da  se ona jače angažira u zaštiti Republike Srpske što bi značilo pružanje šanse Rusiji za njeno dodatno geopolitičko prodiranje  na Balkan.  

Treći mogući scenarij je da programeri "kalifatskih geopolitičkih ambicija" pokušaju  iskoristiti aktualno rivalstvo između Zapada i Rusije u vezi Balkana i očiglednu geopolitičku nezaštićenost Bosne i Hercegovine za širenje svojih pretenzija na Balkanu i na taj način geopolitičko nagrizanje europskog kontinenta.

Zapravo, Bosna i Hercegovina i Balkan su ranjiv geopolitički plijen na tlu Europe kojeg se pokušavaju domoći neeuropski geopolitički pretendenti.

U takvim zamršenim okolnostima nedavno je u Splitu održana Konferencija Vojnog odbora NATO-a,  najvišeg vojnog tijela Sjevernoatlantskog saveza koji okuplja  načelnike Glavnih stožera 28 zemalja članica NATO-a.

U Splitu im se pridružio i kolega iz Crne Gore što je jasan znak kako se Crnu Goru želi što prije vidjeti kao članicu NATO-a i na taj je način otrgnuti iz zagrljaja ruskih geopolitičkih pretenzija.  Osobno sam s velikom radoznalošću pratio splitski  summit NATO-ovih moćnika te sam na konferenciji za novinare zamolio predsjedavajućeg Vojnog odbora NATO-a generala zbora Petra Pavela za ocjenu stanja na Balkanu.

"Situacija na Balkanu ne samo da je daleko od stabilne i toga smo svi svjesni nego je zapadni Balkan još uvijek potencijalni izvor ratnih sukoba. Balkanu prijeti islamski terorizam, ali i ruski utjecaj," rekao je general Pavel.

Dakle, general Pavel jasno  adresira  dva potencijalna destabilizatora Balkana a to su, kako se izrazio, "islamski terorizam, ali i ruski utjecaj."

U svojem tumačenju potrebe zaštite od "islamskog terorizma," general  Pavel je istaknuo kako o tomu "treba brinuti cijela Europa."

"Bosna i Hercegovina mogla bi postati utočište za terorizam, i to bi bio problem za Europu, a u tom slučaju i Sjeverna Amerika mogla bi biti zabrinuta. Naš je interes da Bosna i Hercegovina ne bude utočište za terorizam, a bude li potrebno mi (NATO) poduzet ćemo i mjere u tom smislu," rekao je general Pavel.

Ovakvo  obrazloženje sigurnosnog stanja na Balkanu i u BiH  govori o kako širokim geopolitičkim zahvatima se radi na području jugoistočne Europe.

Geopolitičko zapostavljanje Bosne i Hercegovine od strane Zapada, po mojoj skromnoj procjeni, može se početi zaustavljati udahnjivanjem institucionalne političke snage Hrvatima u BiH.

 Teško shvatljivim se čini kako je Zapad projicirajući  Daytonski sporazum upravo Hrvate u BiH, koji su prirodni oslonac tog istog Zapada, ostavio na cjedilu izručujući ih separatističkim težnjama Republike Srpske  i Bošnjačkom unitarizmu.

Na taj su način Hrvati u Bosni i Hercegovini ostavljeni na brisanom prostoru da ih se,  s jedne strane, optužuje kako su "probošnjački"  orijentirani ukoliko se zauzimaju za opstanak BiH, ali  istodobno ih se, s  druge strane,   optužuje kako su "prosrpski" orijentirani ukoliko se zauzimaju za decentralizaciju BiH.  

Institucionalna nezaštićenost hrvatskog naroda u BiH, sada 21 godinu nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, pokazuje se kao alatka  kojom se kvari  i obezrvijeđuje geopolitička uloga Europe i Zapada uopće.  

Svoju geopolitičku koncepciju u BiH Europa i Zapad mogu osvježiti instaliranjem institucionalne zaštite Hrvata. U protivnom, nastavak mrvljenja Hrvata u BiH značit će i nastavak opadanja geopolitičke važnosti Zapada na jugoistoku Europe. Obespravljenost hrvatskog naroda u BiH je "istočni grijeh" Zapada.

Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
26. rujna 2016.