Nekad je netko primijetio da naši organi imaju oblik voća i povrća. Na svim kontinentima rastu naša srca, grudi, jajnici, pluća. Ako rasiječemo paradajz naći ćemo dvije komore i dvije pretkomore,ima oblik srca, i sam pogled na njegovu, živo crvenu boju, asocira na vitalnost i sreću. Orah je naš mozak. Kad sjeckam ingver mislim na želudac.
Avokado treba devet mjeseci da sazrije od cvijeta do ploda, baš kao što maternici treba devet mjeseci da sazrije plod.Oko ćemo pronaći u poprečnom presjeku mrkve. Grozd su pluća, grah naši bubrezi.
Kada jedemo sočne smokve, mislimo na testise, a špargle na mušku potenciju. Najveću erotiku imaju plodovi Narandže, u njima su skrivene ženske grudi.Sve je tako jasno, logično i savršeno. Taj, koji je stvorio biljni svijet, je imao perfektan plan. Plan je prethodio stvaralaštvu, tako je tvorac prvo stvorio hranu, i na kraju, na sliku prirode, je stvorio čovjeka.
Pretpostavljam da je zamisao bila da čuvamo sjemena, i hranimo se plodovima zemlje, a organe održavamo na životu, zdrave i vitalne, hraneći ih njihovim biljnim blizancima. Još nisam vidjela svinjoliki, kravoliki ili kokošoliki organ.
Moja kćerka je vegetarijanka i kad je pitaju kako može bez mesa, ona odgovori: A kako vi možete jesti ONO što ima oči?
Što ako je božji plan bio da se hranimo voćem i povrćem, a Gan Eden(hebrejski), vrt Eden je bio čisti raj, u kojem smo imali sve što nam je bilo potrebno, za sretan, i vječni život na zemlji.
Izlaskom iz tog raja je čovjek počeo jesti ON sto ima oči.
Kad je Bog stvorio svijet nije stvorio štalu ni svinjaru, i nije rekao, evo vam hranite se, nego je stvorio vrt, voće, povrće, bilje i žitarice, da hrane čovjeka, a životinje da mu budu prijatelji i pratitelji u trenucima samoće.
Možda je neprijateljstvo između čovjeka i životinja počelo baš onog trenutka kad je čovjek posegao za nožem, ranio svoje dotadašnje prijatelje i počeo da jede njihovo meso.
I to bi mogao biti onaj trenutak kad dolazi do neprijateljstva izmeću nas i njih, kad izlazimo iz raja, počinjemo obolijevati, postajemo smrtni, konačni.
Tko zna, možda bi prestankom jedenja onoga sto ima oči, iščezle mnoge bolesti. Još nisam čula za krompirsko ludilo, a za kravlje jesam. Ne postoji paradajz-gripa, nego ptičija gripa. Čak i ovaj novi, korona virus, je vjerojatno posljedica izreke: Du bist, was du isst / Ti si ono što jedeš.
Korona virus je infekcijska bolest, koja napada samo mačke. Možete pretpostaviti kako je došla i do ljudi.
Možda je krajnje vrijeme da počnemo razmišljati o povratku u rajski vrt i prijateljstvu sa svim onim bićima koja imaju oči, srce i vjerojatno neku svoju malu, radosnu, životinjsku dušu.
Nitko od nas ne bi volio svoj život završiti kao saljnjak, ili, ne daj bože, kao slavonski kulen.
Za Posavinu.org piše Ružica Kopačević-Miličević