20
Fri, Sep

Pejo Gašparević
Typography

Je li počela nova praktična geopolitička izvedba radova na Balkanu? To se pitanje čini opravdanim nakon prošlotjedne posjete Albaniji zapovjednika američkih zračnih snaga u Europi generala Toda D. Woltersa. Taj posjet nije tek rutinsko prakticiranje vojne diplomacije, nego su mu, čini se, geopolitičke ambicije krupnije.

Piše: Pejo Gašparević

Zapravo ovim se pohodom u Tiranu američkog generala Waltersa označava početak izgradnje prve zrakoplovne baze NATO-a na Balkanu. Albanski državni čelnici su izgradnju takve baze Sjevernoatlantskog saveza u Kučovu (u vrijeme komunističkog režima zvao se Staljinov grad) spominjali u kolovozu prošle godine.

No treba primijetiti kako početak realizacije takve zamisli i to u aranžmanu Amerikanaca, dolazi nakon što je službeni Washington nedavno objavio povlačenje svih američkih vojnih snaga iz Sirije. Takav redoslijed američkih vojnih poteza, u kojem se najprije najavljuje povlačenje iz Sirije a zatim njihov elitni general Wolters pohrli u Albaniju radi označavanja početka izgradnje NATO-ove zrakoplovne baze u toj zemlji na Balkanu, nudi iščitavanje znakova koji govore o geopolitičkom dinamizmu potencijalno velikih dimenzija. Po svoj prilici maha uzima novo geopolitičko programiranje po kojem se Rusiji, čija je vojska već godinama u Siriji, ostavlja Sirija kao buduća ruska interesna sfera, dok Amerikanci izgradnjom NATO-ve zrakoplovne baze u Albaniji osnažuju svoje geopolitičke pozicije na Balkanu. Pojednostavljeno rečeno-Rusima Sirija, Amerikancima (čitaj Zapadu) Balkan.

za posavinu pise pejo 900

Rusija i Sjedinjene Američke Države su dvije atomske sile čije geopolitičko rivalstvo je opečatilo europski kontinent nakon Drugog svjetskog tako što su u rusku interesnu sferu uvrštene zemlje na području Varšavskog pakta. Slamanjem komunizma, koji je bio alatka za rusku geopolitičku dominaciju u zemljama u kojima su vladali "crveni režimi," Sovjetska Rusija je doživjela geopolitički poraz na europskom tlu. U međuvremenu Rusija se gospodarski stabilizirala i financijske stekla kapacitete za vojnu intervenciju u ratni metež u Siriji. Ratovi i vojne intervencije su "skupe avanture" u koje se kreće s ambicijom ovladavanja ciljanog teritorija. Izvjesnim se čini kako je vojni angažman u Siriji pozadinski računao sa stjecanjem nove ruske interesne sfere nakon što je slamanjem Varšavski pakta Moskva ostala praznih geopolitičkih ruku na europskom kontinentu. S druge strane, Amerikanci svoje vojno povlačenje iz Sirije, čini se, žele geopolitički naplatiti te se užurbanom izgradnjom zrakoplovne baze u Albaniji signalizira kako upravo Balkan postaje ambicioznija geopolitička meta Zapada.

Što bi takav geopolitički aranžman između Amerikanaca i Rusa mogao značiti za Bosnu i Hercegovinu i zemlje u okruženju? Potencijalni učinci su višestruki, no dva bi mogla biti dominantna: discipliniranje Republike Srpske i test za bošnjačku elitu. Snažnije pozicioniranje NATO-a na Balkanu značit će ignoriranje antinatoovsko raspoloženja u političkim vodstvima Republike Srpske i Srbije uz istodobno oblikovanje prozapadnih struktura u tom bosanskohercegovačkom entitetu i susjednoj Srbiji. Rusija će u takvim okolnostima pretežito fingirati potporu RS-u i Srbiji do one mjere u kojoj to neće izazvati reakciju Amerikanaca koji Rusima ostavljaju Siriju.

Stajališta bošnjački struktura u vezi najava državnog vodstva Albanije o ujedinjenju s Kosovom pružat će Zapadnim geopolitičkim programerima materijala za teritorijalni dizajn na Balkanu. Treba primijetiti kako su bošnjačke strukture prešutjele nedavnu istup premijera Albanije Edia Rame u kojem je obznanio, kako ga je nazvao, "nacionalni projekt ujedinjenja Albanije i Kosova," te njegov poziv da se započne s izradom "zajedničke strategije ujedinjenja Albanaca do 2025." Eventualno "ujedinjenje Albanaca do 2025." zaljuljalo bi sadašnji teritorijalni ustroj Balkana jer bi to na ovaj ili onaj način, očešalo i Makedoniju i Crnu Goru gdje također žive Albanci.

"Ujedinjenje Albanaca do 2025." produciralo bi i težnje drugih naroda, koji žive u više od jedne države, da se također ujedinjuju a po principu spojenih posuda to bi se prelilo i na BiH. Ako bošnjačko dosadašnje prešućivanje najave ujedinjenja"Albanije i Kosova" znači šutnju "koja govori" o eventualnom suglasju s takvim ujedinjenjem, onda će pojeftiniti argumentacija protiv eventualne promjene granica radi ujedinjenja i nekih drugih naroda. Međunarodne strukture moći, koje donose velike odluke i kontroliraju napetosti, u tom slučaju mogu, prešutno ili javno, dati "zeleno svjetlo" za dizajniranje novih procesa na Balkanu u kojima će, kako je to svojedobno rekao Henry Kissinger, svi biti "podjednako nezadovoljni."

Bosna i Hercegovina je, metaforički rečeno, semafor na kojem se iščitava, u "kojem smjeru tko želi putovati."

Očuvanje cjelovitosti BiH ne osigurava se samo retoričkom podrškom takvom njenom dizajnu, nego to ovisi i od političkog držanja u okolnostima koje su pod nadzorom "velikih."

Za Posavinu.org pišePejo Gašparević
28.01.2019.