Papa Franjo i moskovski patrijarh Kiril su Gospodnje 2016. godine na sastanku u Kubanskom glavnom gradu Havani udarili temelje za ponovno jedinstvo kršćana nakon gotovo tisućljetnog raskola između Rima i Carigrada nastalog 1054. godine.
Takva ocjena izranja iz sadržaja izjave na talijanskom i ruskom jeziku koju su potpisali papa Franjo moskovski patrijarh Kiril. Zajednička izjava prožeta je zauzimanjem za obnovu jedinstva kršćana, za zaustavljanje iskorijenjivanja kršćana na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi i za rekršćanizaciju Europe. Ambcioznost kojom papa Franjo i moskovski patrijarh Kiril potiču ujedinjavanje kršćanstva te globalne okolnosti u kojima je njihova zajednička izjava nastala i njen odjek u svjetskoj javnosti govore kako Kubansku summit poglavara rimokatoličke Crkve i ruskog pravoslavlja pretendira postati jednim od najvažnijih događaja u kršćanskom svijetu u posljednjem tisućljeću. Drukčije rečeno opasnost od nestanka kršćana na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, te višestoljetno rastakanje kršćanske supstance Europe ideološkim instrumentarijima Francuske revolucije, liberalizma, fašizma, nacizma i komunizma, kao i ovovrmene kalifatske pretenzijama, stavili su na kušnju sudbinu kršćanstva.
Epohalne promjene
Zaplovimo pučinom sadržaja zajedničke izjave pape Franje i moskovskog patrijarha Kirila i na taj način ilustrirajmo njene globalne i povijesne dimenzije.
„Osjećamo posebno snažno potrebu za zajedničkim radom katolika i pravoslavnih, koji su pozvani s blagošću i poštivanjem, dati svijetu razlog nade koja je u nama,“ ističu papa Franjo i moskovski patrijarh Kiril. Razvidno je kako ovakvim pristupom papa Franjo i moskovski patrijarh Kiril žele zaposliti katolike i pravoslavce da zajedno rade na stvaranju nade i uklanjanju beznađa, jer, kako su naveli, „veliki dio budućnosti čovječanstva ovisi o našoj sposbnosti da dajemo zajedničko svjedočanstvo Duha istine u ovim teškim vremenima.“.
„Ljudska civilizacija je ušla u razdoblje epohelne promjene. Naša kršćanska savjest i naša pastoralna odgovornost ne dopuštaju nam da ostanemo pasivni pred izazovima koji zahtjevaju zajednički odgovor,“ stoji u izjavi. Treba primjetiti kako papa Franjo i moskovski ptrijarh Kiril „zahtjevaju zajednički odgovor“ katoličkog i pravoslavnog svijeta na izazove s kojima se suočavaju u našem razdoblju epohalnih promjena. Koji to izazovi traže zajednički kršćanski odgovor? Na to pitanje odgovore možemo pronaći u nastavku izjave pape Franje i moskovskog patrijarha Kirila a ovdje ćemo se usredotočiti na neke od navoda.
„Naš se pogled ponajprije okreće onim krajevima svijeta gdje su kršćani žrtve progona. U mnogim zemljama Bliskog istoka i Sjeverne Afrike cijele obitelji, sela i gradovi naše braće i sestara u Kristu su potpuno zatrti. Njihove su crkve barbarski opustošene i opljačkane, njihovi sakralni objekti oskvrnuti, njihovi spomenici uništeni. S boli konstatiramo kako se u Siriji, Iraku i drugim zemljama događa masovni egzodus kršćana iz zemlje iz koje se naša vjera prvi put počela širiti i gdje su oni živjeli još od apostolskih vremena, zajedno s drugim vjerskim zajednicama. Pozivamo međunarodnu zajednicu da hitno djeluje kako bi se spriječilo daljnje protjerivanje kršćana s Bliskog istoka. Dok dižemo glas u obranu prognanih kršćana, želimo izraziti naše susosjećanje za patnju koju trpe vjernici drugih vjerskih tradicija koji su također postali žrtve građanskog rata, kaosa i teroritičkog nasilja,“ ističu papa Franjo i i moskovski patrijarh Kiril.
Alarmantbo upozorenje
Alarmanto zvuči upozorenje o „potpunom zatiranju“ kršćanskih sela i gradova te „barbarskom opustošenju“ crkava i „uništenju spomenika“ kao i „masovnom egzodusu kršćana,“ na području gdje se kršćanstvo počelo širiti i egzitirati zajedno s drugim vjerskim zajednicama. Drukčije rečeno, na djelu je brisanje tragova kršćanstva upravo na onim područjima gdje je ono nastalo. To su područja koja su zahvaćena političkim islamom i ustoličavanjem kalifatstva i na kojima nestaje multikulturalizam.
Znakovito je kako glasni zagovornici multikulturalizma, primjerice u BiH, na Balkanu pa i u Europi zanijeme kada je riječ o uništavanju multikulturalizma na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi. Međukulturni i međureligijski konflikti ne mogu se rješavati suženim usredotočavanjem na lokalna, primjerice balkanska žarišta a zanemrivanjem drugih konfliktnih područja, primjerice Bliskog istoka i Sjevrene Afrike.
Prevladavanje međuvjerskih i međukulturalnih nesuglasja u bilo kojem dijelu kugle zemaljske traži sagledavanje šire slike, jer makar fizički bili i udaljeni takvi nesporazumi se međusobno pothranjuju. Kad se to kaže onda se misli i na Zapadne strukture moći koje također trebaju voditi računa da svojim postupcima na Bliskom istoku ili Sjevernoj Africi ne daju povoda za nezadovoljstvo tamošnjeg stanovništva.
Kršćanski korjeni Europe
Vratimo se zajedničkoj izjavi pape Franje i moskovskog patrijarha Kirila i to na onaj njen dio koji razmatra Europu.
„Proces europskih integracija, koji je započeo nakon stoljeća krvavih sukoba mnogi su pozdravili s nadom, kao jamstvo mira i sigurnosti. Ipak, pozivamo na budnost protiv integracije koja bi bila lišena poštovanja religijskih identiteta . Ostajući otvoreni za doprinos drugih religija našoj civilizaciji, uvjereni smo da Europa mora ostati vjerna svojim kršćanskim korijenima. Pozivamo kršćane Istočne i Zapadne Europe da se ujedine u zajedničkom svjedočenju Krista i Evanđelja, te da Europa sačuva svoju dušu koju je oblikovala dvije tisuće godina duga kršćanska tradicija,“ navodi se u izjavi. Primjetno je kako u citiranom zajedničkom stajalištu papa Franjo i moskovski patrijarh Kiril ne odobravaju onu vrstu europskih integracija koja bi bila „lišena poštivanja religijskih identiteta,“ te pozivaju Europu da ostane vjerna „svojim kršćanskim korijenima.“
Čini se kako je obnavljanje kršćanskih korijena Europe neophodnost jer bi osnaživanje duhovnoreligijske supstance značilo i jačanje njenog duhovnog samopouzdanja. Poharana različitim ateističkim ideologijama Europa je, posebice u 20. stoljeću, postala duhovnovjerski deficitarna u poređenju s ostalim kontinentima i dijelovima svijeta gdje fašizmi, nacizmi, komunizmi i marksizmi nisu masovno zaposjedali svijest tamošnjih žitelja. Duhovno zapuštena Europa je geopolitički ranjiva jer nema razvijenu svijest o potrebi očuvanja svojih vrijednosti zasnovanih na kršćanstvu. Uzimajući u obzir i migrantske valove koji je zapljuskuju, nije pretjerano reći kako se Europa trenutačno kocka sa svojom geopolitičkom budućnošću.
Relaksiranje odnosa katolika-Hrvata i pravoslavaca-Srba
Zajednička izjava pape Franje i moskovskog patrijarha Kirila, kojom oni zagovaraju jedinstvo kršćana, daje poticaja za promišljanje o perspketivi odnosa katolika i pravoslavnih na području bivše Jugoslavije. Ti su odnosi u 20 stoljeću prolazili kroz krvoprolića i ratove a u 21. stoljeću opterećeni su nesuglasjem oko kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca kojoj se protivi Srpska pravoslavna crkva. Čini se kako zajednička izjava pape Franje i moskovskog patrijarha Kirila, razmotre li se njeni dubinski slojevi, posjeduje kapacitete ze trajnije relaksiranje odnosa katolika-Hrvata i pravoslavaca-Srba.
Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević{jathumbnail off}
14. veljače 2016.