DONJI HASIĆ - Mi se ne predajemo i ne odustajemo jer želimo urediti zapušteni arterski bunar, završiti započetu obnovu Doma kulture, urediti igralište za Susrete Hasićana. Tu smo jer u rodnom kraju nam je najljepše, tu se osjećamo, svoji na svoje i želimo ostati, kaže Luka Mikić predsjednik Savjeta MZ Donji Hasić.
Piše: Nada Koturić
Sačinjena je od pet posavskih sela u RS-u , župa Hrvatska Tišina (Donji Hasić, Gornji Hasić,Hrvatska Tišina, Novo Selo i Tursinovac) dijeli sudbinu povratničkih prostora Bosanske Posavine. Već više od dva desetljeća Tišina je utihnula i lijepo bi bilo kada bi to bila samo pjesnička figura, a ne bolna realnost, jer povratnici su uglavnom osobe treće životne dobi. Mlade obitelji se ne vraćaju, a kada nema njih nema ni djece. Cijelo područje je zapravo dobilo ime Tišina prema glasovitom “čudu” koje je svojedobno učinio među prvim propovjednicima tog područja fra Jakov Markijski. Predaja kaže da je stišao žabe koje su ga ometale u molitvi. U nedavnom ratu njegovim su se primjerom poveli i neprijatelji čovjeka, pa su “stišali” Hrvate tog posavskog kraja. Od predratnih više od 5.000 župljana vratilo tek između 350 i 400 osoba. Na svoja ognjišta vratili su se najhrabriji, uglavnom najstariji, njih oko 5% koji znaju da je tu uvijek bilo života i da će ga biti.
Vrijedna dijaspora
-U Donjem Hasiću je prije rata bilo oko 300 domaćinstava, devastirano je do 80 % objekata. Obnovljeno je veoma malo, a novi krovovi i fasade koje vidite smo uglavnom mi obnovili svojim sredstvima. Danas ovdje stalno živi oko 50 mještana povratnika. Kada su blagdani selo oživi jer Hasićani ne napuštaj svoje mjesto već mu se stalno vraćaju. Oslanjamo se zapravo najviše na našu dijasporu jer nemamo nekih značajnijih izvora financija pa sa njima dogovaramo rješavanje seoskih prioriteta kojim nastojimo poboljšati kvalitet življenja u našem povratničkom mjestu. Mi se ne predajemo i ne odustajemo jer želimo urediti zapušteni arterski bunar, završiti započetu obnovu Doma kulture koju je započela općina Domaljevac-Šamac, makar i našim sredstvima kako bi imali gdje da se okupljamo, urediti igralište za Susrete Hasićana. Tu smo jer u rodnom kraju gdje nam je najljepše, tu se osjećamo svoji na svoje i želimo ostati, kazao nam je Luka Mikić predsjednik Savjeta MZ Donji Hasić.
Deponij regionalna sramota
Predsjednik Savjeta MZ u prethodnom mandatu Mijo Brandić upozorava na problem sela koja je, kaže nam, regionalna sramota. -Radi se divljem smetlištu koje se nalazi u Donjema Hasiću (zaseok Jelas) i to na privatnim parcelama. Svi naši pokušaji da upozorimo na tu ekološku bombu ostali su bezuspješni, a deponij se nekontrolirano širi i prijeti zarazom osobito ljeti. Općinska obećanja da će se bar deponij urediti po zakonskim propisima, ostaju neispunjena, pa želimo i preko Večernjeg Lista uputiti apel prema mjerodavnima, kaže Mijo. I dok smo razgovarali sa predstavnicima mjesta u goste su stigli Hasićani koji godinama žive i rade u Beču. Luka i Mijo nam kažu kako oni zapravo nikada nisu otišli iz Posavine jer srce i duša im je u rodnom kraju. – Sada dogovaramo tradicionalnu večer Hasićana u Beču 13.10. 2018.g. kada će sredstva ponovo prikupljati za neke projekte u mjestu, a posla je puno oko osiguranja pitke vode i infrastrukturnih projekata. Pred nama je i 15. 07. kada naš sumještanin Ivo Blažanović proslavlja 40 godina svećeništva, i to će, kažu nam, ispred kapelice sv. Antuna Pustinjaka na misi obilježiti dostojanstveno.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić