Centar za kulturu Orašje je angažiran na utemeljenju Spomen kuće Ivi Gregurević u kojoj bi za posjetitelje bila izložena ostavština ovog velikog glumca, doznaje se u tom Centru. "Trenutačno su u tijeku razgovori s nasljednikom o otkupu Ivine obiteljske kuće u Donjoj Mahali, koja bi, u slučaju otkupa, postala neka vrsta muzeja koji bi trajno njegovao uspomenu na Ivu Gregurević i njegova ogromno umjetnička dostignuća" rekla je Mandica Živković, v.d, ravnateljica Centra i članica Inicijativnog odbora za postavljanje Spomenika Ivi Gregurević.
Piše: Pejo Gašparević
Po njenim riječima, ako Ivin nasljednik odluči zadržati obiteljsku kuću, uz koju je posebno vezan, u tom slučaju Ivina ostavština bit će izložena u Županijskom muzeju "Vrata Bosne" u samostanu u Tolisi.
"Tijekom ove godine Centar za kulturu Orašje uz potporu Vlade Županije Posavske, od nasljednika, sina Marka, otkupio je veći dio pokretne ostavštine Ive Gregurević. Posebno mjesto u toj zbirci zauzima više od 30 različitih nagrada i priznanja, među kojima je i šest Zlatnih arena s Pula film festivala," objasnila je Mandica Živković.
Podsjeća kako je prošle godine izrađena spomenička skulptura u bronci, visine 230 centimetara i postavljena u Novom parku u Orašju. Taj projekt je, dodaje ona, financiralo Ministarstvo kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine i Vijeće ministara BiH.
Akademski kipar Anto Jurkić, kojem je povjerena izrada i podizanje ove monumentalne skulpture ističe kako se odlučio za "realističnu izvedbu Spomenka" visine 230 centimetara u bronci kao "vječnom materijalu."
"Zamislio sam to kao neku umjetničku varku koja nas povremeno može utješiti da je veliki Ivo još uvijek fizički nama. Dobrostiv u svom promatranju, Ivo stoji podbočen u nekom svom svijetu, čvrsto stojeći na svojoj najdražoj zavičajnoj zemlji. Ta je zemlja uvijek bila početak i kraj svakog njegovog poslovnog i intimnog putovanja. Ivo se nikad nije odrekao Posavine već se njome dičio," objasnio je kipar Jurkić simboliku značenja Spomenika posvećenog Ivi Gregurević.
Jurkić smatra kako je jedino logično bilo izmodelirati Ivu kako stoji jednostavno obučen, onakav kakvog ga poznajemo iz njegovih najboljih glumačkih ostvarenja.
"Ivo je bio takav, savršen u svojoj jednostavnosti," naglašava Jurkić.
Po Jurkićevom tumačenju, Ivo je bio nenametljiv, šutljiv i pomalo odsutan, čovjek geste i pogleda, miran a izražajan, neodvojiv od ovog tla i "posavskog naroda uz kojeg je odrastao," prihvaćajući svakoga i ne ispravljajući nikoga.
"Onako podbočen, svjestan svega, ali pomirljiv, zaigrano spreman da ovog trenutka nekud krene, možda posjetiti starog prijatelja ili popiti piće s neznancima. Otvoren prema životu a krhak u duši, zamišljam ga kako mi tihim glasom govori: 'Pazi, ne pretjeruj. Želim biti u svom Orašju kako sam u njemu i živio. Obično neobičan i svoj'," rekao je kipar Jurkić tumačeći brončani spomenik Ivi Gregurević.
Mandica Živković ističe kako je bila privilegirana što joj je pružena mogućnost suradnje s Ivom Gregurević u organizaciji Dana hrvatskog filma u Orašju. Ona kaže da bi mogla ispričati tisuću anegdota o tomu, ali joj se u sjećanje posebice urezao jedan detalj s festivala 2005. godine.
"Bila je zadnja večer festivala i prije ceremonije zatvaranja Ivo me pozvao i rekao da mu nađem ružu za glumicu Zrinku Cvitešić. Bila je nedjelja navečer, do kuće i natrag trebalo mi je 20 minuta. I dok sam izlazeći iz dvorane mislila što ću, ugledala sam ruže u dvorištu džamije. Skočila sam, onako u štiklama na ogradu i ubrala predivne crvene ruže. 'Krađu' sam prijavila imamu, oprošteno mi je istog trenutka," kaže Mandica Živković prisjećajući se svojeg pothvata hitne nabavke ruže koju je Ivo namijenio kolegici Zrinki Cvitešić.
S posebnom sjetom Mandica se prisjeća i otvaranja festivala 2018. godine.
"Ivo je tom prigodom izašao na pozornicu kino dvorane u Orašju odjevne poput holivudske zvijezde u tamno odijelo s leptir mašnom i počeo recitirati poeziju. Nekoliko mjeseci kasnije, kad nas je napustio, shvatili smo da je to bio njegov oproštaj od festivala i dvorane koju je toliko volio," rekla je Mandica.
Ivo je bio inspiracija mnogima za vrijeme života. No, i nakon prerane smrti njegov originalni duh živi i nadahnjuje.
Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
5. listopada 2020.