Bila sam u domovini, u bivšoj Jugoslaviji. Stanje porazno. Penzioneri gladuju. Ljudi ne rade, što god im se predloži, nikome se ništa ne isplati. Po nekima ispada da je bolje ležati gladan nego obrađivati svoju zemlju i biti sit. Seljaci otišli u gradove, ostavili svoje plodne njive i livade da zarastaju u korov. Radnici u gradovima ostaju bez posla. A, ako rade, loše su plaćeni. Po priči većine ispada da je bolje leći živ u grob i čekati smrt, nego raditi.
U Bosni nema turizma, nema tvornica, u Hrvatskoj cvate, milijuni ljudi dolaze na Jadran, a para niotkuda. Nema logike, sve naopako.
Nacionalisti kolo vode. Narodu ne paše ni muzika ni koreografija, ali uporno tabana za budalama.
Škole se dijele, na naše i njihove, crkve i džamije rastu kao gljive poslije kiše, a nema ko ići ni u one stare. Narod se iseljava. Starci umiru usamljeni. Grobovi se čiste samo za Dan mrtvih.
Dosadni gastarbajteri (uključujući i mene) maltretiraju domaće svojom pričom o radu, redu i disciplini. Domaći idu na živce gastarbajterima svojim kukanjem. Niko nikome ne vjeruje, igramo se gluhih telefona.
Moram priznati da mi je i samoj dojadilo to kukanje, zapomaganje, opisivanje situacije u kojoj su za sve krivi drugi. Kao da su ti drugi neki vanzemaljci, a ne oni koji žive u zemlji koju uporno uništavaju svojim pesimističkim odnosom prema promjeni.
Govorite u svoje ime, personilizirajte svoj stav. Postavite sebi pitanje, koji su moji ciljevi, što činim da se promijeni ovakvo stanje, kome se klanjam, a ne bih trebao?
Podijelite svoje pozitivne ideje za promjenu sa drugima, tražite rješenja, ne čekajte da ih za vas nađu političari. Nisu oni krivi za sve, vi ste krivi što ste ih izabrali da oni promijene vašu sivu stvarnost. Vi ste dužni da je mijenjate!
Ne morate mijenjati cijeli svijet, promijenite onaj u svojem selu, gradu, svojoj ulici, u svojoj obitelji. Promijenite sebe, očekujte više od sebe. Vaša općina se ne sastoji od „drugih“ nego od Tebe, koji si samo jedan od njih.
Promijenite perspektivu gledanja, odnos prema sebi, svojim mogućnostima, svojim sugrađanima, imajte povjerenja u njih, i oni žele promjenu baš kao i vi. Pitajte ih, pričajte s njima o tome, ne zadržavajte se na opisivanju problema, tražite zajedničke odgovore na postavljena pitanja.
Socijalna transformacija je moguća transformacijom nas samih, naše stvarnosti koja je ponekad iskrivljena jer smo se ulijenili, jer ne vjerujemo u sebe, u zajedništvo i snagu mnogobrojnih koji niti žele niti ovako više mogu živjeti.
Nisu sve vrijednosti mrtve, znam da još uvijek vjerujete u obitelj, ljubav, prijateljstvo, da se nadate, vaše ogorčenje je dokaz tome. Povežite se sa drugim hrabrim ljudima, zajedno posjetite općinske i druge predstavnike, recite im iskreno što vas boli, pitajte zašto vam ne mogu ili ne žele pomoći, i oni su samo ljudi. Treba ih suočiti licem u lice sa vašim nezadovoljstvom, bijesom, problemima i tegobama.
Nisu samo velike promjene, promjene, one najveće počinju odlukom da mijenjamo sebe i svoj stav prema promjeni, i odnosu prema drugim ljudima. Nisu svi ljudi zvijeri, i oni imaju iste potrebe kao i mi. I oni žele pravedniji svijet.
Ne kukaj, ćuti i djeluj, mijenjaj se, čini ono što ti tvoje srce kaže da je ispravno. Ne slušaj druge koji su duboko zakopani u tebi, u tvojoj podsvijesti, koji ti govore da se ništa ne može promijeniti, ako imaš moć da promijeniš sebe, promijenit ćeš i svijet u kojem živiš.
Budi iskren i čvrst u svojim stavovima i ubjeđenjima! Tvoji sugrađani će to prepoznati, istovremeno im pokaži da ih cijeniš, saslušaj što ti žele reći, pitaj ih kako bi oni riješili neki zajednički problem.
Zahvaljuj za usluge i pomoć koju jedni drugima pružate, i sama sam se uvjerila u to da mnogobrojni ljudi u BiH i Hrvatskoj preživljavaju zahvaljujući empatiji i pomoći komšija, rodbine i prijatelja.
Pogledaj oko sebe i vidjet ćeš mnoge poštene i dobre ljude, od kojih možeš mnogo naučiti, a nekad su to samo tvoja djeca, oni su često u lekcijama ljudskosti i kreativnosti veći stručnjaci od najškolovanijih članova društva.
Ne budi mlak! Da bi promijenio sebe i svijet u kojem živiš moraš biti strastven. Ali, ne zaboravi, strast bez ljubavi samo je slijepa opsesija.
Poštuj zemlju u kojoj si se rodio/rodila i njene ljude, iako se razlikuju od tebe po svojoj nacionalnosti ili religijskoj pripadnosti. Svijet koji dijelite, zajedno mijenjate.
Ali nikad ne zaboravi, samo TI možeš promijeniti sebe. Tako ćeš promijenit druge
Za Posavinu.org piše Ružica Kopačević-Miličević
22. kolovoza 2017.